Last one

Bem i ja otvoriše dnevnik xD
Heh heh...
Houpfli jul lajk it. Or vatever.
Uzgl... Da ne duljim, nastavak o.o


Ova priča nije kao ostale.
Ne počinje sa «živio jednom jedan...» i ne završava sa «i živjeli su sretno do kraja života». Ova priča možda ne nosi nikakve pouke važne za život, ali ova priča iskreno govori o događajima u svijetu, za koje neki od vas možda znaju, a možda ne znaju.
Pa počnimo.

«Dobrodošli u Hemingway Country!», vikao je gradonačelnik na ulazu u mali i skroman gradić. «Nadamo se da će te se zabaviti!», veselo je zaželio svim posjetiteljima.

Taj tjedan bio je tjedan lova. Lovci iz obližnjih gradića okupljali su se u Hemingwayskoj šumi i na znak puške gradonačelnika, otrčali bi u šumu i lovili. Lovili su cijeli dan, pa tako cijeli tjedan, od ponedjeljka do petka. Subotom se pripremala gozba i lovci su odmarali. U nedjelju ulov bi se zbrajao i onaj koji je ulovio najviše dobio bi nagradu. Svake godine nagrada je bila drugačija – jedne godine minijaturni zlatni trofej medvjeda, druge najveći jelenji rogovi itd. U svakom slučaju nagrade su bile i više no vrijedne.
No ova godina biti će drugačija. Veoma drugačija.

Upoznajmo Bellatrix Tyrol.
Posljednja živuća vampirica, barem tako ljudi misle. Zapravo, nitko ne zna za nju. Što je njoj potpuno odgovaralo.
Bella je živjela u uvjerenju da su ljudi zli i da ih treba kazniti. No ona nije bila bezdušna. Ubijala je samo one za koje je znala da to zaslužuju.
Kao mala, ljudi su joj ubili roditelje. Od tad, Bella nema nikoga i živi potpuno sama. Od tog dana, ona smišlja osvetu. Danas je kucnuo trenutak osvete.

~Savršena prigoda.~ pomislila je Bella. ~Neće ni primjetiti da ih nema... Bar ne prva tri dana.~ mislila je, dok je sjedila na drvetu na početku šume i promatrala lovce.

Od 14 ljudi koji su morali umrijeti, primjetila je samo 11. Gdje su ostala 3?
No, naći će ih već. Jedan po jedan.

Gradonačelnik je opalio iz puške. Tjedan lova službeno je započet. Lovci su utrčali u šumu u potrazi za što većim plijenovima. Bella ih je par minuta pratila pogledom, a potom skočila sa stabla i gipko otrčala u šumu.
Pratila je jednog lovca koji se neprestano ogledavao.


~Mogu onjušiti strah koji osjeća.~ mislila je Bella. ~Ovo će biti lagano.~
No taman u tom trenu, lovac se okrenuo ka Belli i uz psovke zapucao prema njoj iz puške. No Bellina brzina je prevladala, čas kasnije Bella je bila iza leđa lovcu.
Skočila je na njega, oborila ga na tlo, uzela ruke i stisla mu ih na leđa te sjela na njega.

«Hej! Miči se s mene! Imam nagradu za osvojiti, beštijo!» povikao je lovac.
«A ne. Ne ideš ti nikamo. Za tebe je igra gotova.» Bella mu je piskutavo prošaptala na uho.
«Miči se s mene rekao sam!» povikao je lovac opet. Bella mu je još jače stisla ruke na leđa.
«Ušuti! Danas ja određujem tko će što raditi.» rekla je. «Sjećaš li se možda... onog lijepog dana... bio je listopad. Prije 13 godina. Sjećaš li se možda nekog posebnog događaja?» upitala ga je drsko.
«Molim?! O čemu ti?!»
«Pitala sam te nešto.»
«Ne! Čega bi se trebao sjećati?!»
«Možda ti ovo vrati pamćenje.» rekla je Bella i slomila zglob desne ruke. Lovac je zastenjao. «Trebam li slomiti i drugu ili je ovo dovoljno da se sjećanje vrati?»
«Dobro, dobro! Znam na što ciljaš! Ona dva vampira, beštije gadne! Da, ja sam jedan od onih koji su ih ubili, i ponosim se time! Zaslužuju smrt!» viknuo je s gađenjem. Bella je iskesila zube i brzo prišla vratu lovca.
«Da se nisi usudio nešto takvo reći, jer ću ti prirediti najbolniju smrt koju možeš zamisliti.» prosiktala je. «Reci mi... Imaš li imalo pojma kako je to kad ti oduzmu jedinu stvar koju imaš? Jedinu stvar koju voliš? Znaš li bar približno koliko to boli?»
rekla je Bella ljutito.
«Ne, ne znam! Pusti me molim te! Molim te!»
«Jesu li i oni molili da ih pustiš? Jesu li oni molili za život?» rekla je Bella i slomila lovcu i drugi zglob. Povikao je od boli.
«Da, da molili su! Molim te – žao mi je! Uistinu!»
«Molili su, a jesi li ih pustio? Je li ti bilo žao kada si ih gledao kako umiru?» rekla je Bella, izvukla nož iz čizme i zarezala zatiljak lovca. «Bezvrijedno ljudsko biće.»
Polizala je krv s noža, spremila ga u čizmu, te slomila vrat lovcu.
«Ross? Ross, javi se. Čuo sam pucnjeve. Jesi li ulovio štogod?» čuo se šuštav glas iz voki-tokija. Bella je posegnula za njim i prošaptala u voki-toki: «Za Rossa je igra gotova. Game over.» Bacila je voki-toki i elegantno odšetala u potrazi za drugim lovcem.

U međuvremenu, kod drugog lovca kojeg je Bella targetirala.
«Ne, nisam ulovio ni jednog... Prestani mi cjepidlačiti! Pa... Ali... Vraga mu ima još 4 dana!... Smiri se... Ma znaš šta... Ne... Ne... Joj dobro... Ajde plašiš mi plijen...»
šaputao je u voki-toki.
«Samo nemoj biti preponosan kao prošle godine, pa da zbog tvog 'ja sam sigurno najbolji' ne dobijemo ništa, u redu Wyatt?» čuo se glas iz voki-tokija.
Bella se šuljala među drvećem iza Wyatta.
Wyatt se polako kretao, ogledavajući se na sve strane u potrazi za plijenom. No nije znao da je plijen zapravo on sam.
Bella je zavijukala poput vuka. Upalilo je. Wyatt se istog trena okrenuo i potrčao prema Belli.
Možete zamisliti kako se začudio kada je umjesto vuka naišao na Bellu.
«Hej, mala! Što ti radiš tu u šumi? Ovo je tjedan lova, znaš?» rekao je i namignuo Belli.
«Nazovi me mala još jednom i ubit ću te.» odgovorila je upirući njene crne oči ravno u njegove smeđe.
«Smiri se, mala! Pa samo ne želim da stradaš.» rekao je i zavodnički se nasmješio. Belline oči su bljesnule plavim bljeskom bijesa.
«Rekla sam ti da me ne zoveš mala.» prosiktala je, skočila na Wyatta, ugrizla ga oštrim zubima i popila malo krvi. Nedugo potom ispljunula ju je.
«Ogavno. Okus zla i podlosti.» rekla je i ustala s beživotnog Wyattovog tijela.
Uzela je voki-toki.
«Hej.» rekla je.
«Tko je to? Wyatt?»
«Ne. Nema više Wyatta. Game over.» nasmješila se svojem uspjehu i krenula dalje.
~Ovo je lakše no što sam
mislila.~ pomislila je.


x_x
*pisanje in progress*

Tora, da ja ovo skomentiram, majke mi.
Priča je prejeziva. *naježila se*
PREDOBRO! I strašno, i jezivo i krvoločno. >.<
I ajme. x.x BRAVO! =D
Kad će nastavak?! O_O

kad napišem. o.o
*pisanje still in progress* o.o"

o.O
krvoločno....
odlično je....
imala sam dojam da čitam knjigu....
i ubrzaj to pisanje in progress....

LOL
Pa, cilj mi i je da bude knjiga xD
I cilj je da bude i krvoločno o.o
Sutra nofi nastafak :3

Danas... novi... o.o""






Za to vrijeme, gradonačelnik
je odmarao u obližnjoj kolibi gdje se inače na kraju tjedna pripremala gozba za
sudionike tjedna lova.


Popunjeniji gradonačelnik je
razgovarao sa zaštitarima koji su sprečavali da itko uđe u šumu, dok je trpao
pileća krilca u sebe.


«Reci mi, Sam, što ti misliš
tko će pobijediti?» upitao je jednog od zaštitara, dok je cuclao prste.


«Pa, Wyatt je dobar lovac,
no i dalje je prenapuhan, pa sam posve siguran da on neće pobijediti. S druge
strane, Saber je odličan. On bi mogao odnijeti pobjedu.» rekao je Sam dubokim
glasom. Pramen smeđe kose mu je pao na čelo. Puhnuo je i maknuo ga.


«A što kažeš na Daniela? On
je isto solidan.» promeškoljio se gradonačelnik.


U taj čas netko je upao kroz
vrata. Visoka prilika ugljenasto crne kose i otrovno zelenih očiju. U očima mu
se čitala tuga, no zanosan smješak je svraćao pozornost s očiju. Bio je
zaogrnut u dug crn plašt i vidjela mu se samo glava i crne Nike tenesice. (Nike patike ftw xD Reklamiram!)


«Wyatt je nađen mrtav. Dev
ga je našao.» prošaptao je glasom od kojeg se naježiš.


«Što?!» gradonačelnik se
umalo zagušio koščicom.


«Rekao je još i da ima
neobične tragove ugriza na vratu. Možda bi koji od zaštitara htio poći
provjeriti to sa mnom?» upitao je i preletio očima preko četvorice zaštitara.


«Ovaj... Da... Rex i Sam,
idite s Renom!» zapovjedio je gradonačelnik dvojci, koji su kimnuli glavama,
hitro ustali i stalo pored Rena.


«Ren... Hvala što si nam
javio. Kada saznaš bilo što, javi.»


«Naravno, gospodine
gradonačelniče.» Ren je kimnuo i pohitao van iz kolibice.





U međuvremenu, Bella je
klečala iza drva blizu Wyattovog trupla.


~Moraju sve upropastiti!~
mislila je dok je gledala kako se Dev trese.


Začula je korake iza sebe.
Okrenula je glavu i ugledala Rena, Rexa i Sama kako se približavaju.


~Budale!~ pomislila je i
hitro skočila te se popela na drvo.





«Dev?» Rex je progovorio.
«Dev, idi nazad, odmori se, mi ćemo preuzeti.»


«Ne, ne, dobro sam.»
odgovorio je Dev drhtavim glasom.


«Svejedno odi nazad, za
danas je lov gotov.» rekao mu je Ren oštro.


«Ovaj... u redu... možda će
mi ipak dobro doći malo odmora.» rekao je Dev, ustao i krenuo prema izlazu iz
šume.


Sam je kleknuo pored
Wyattovog trupla. Pogledao je ožiljak od zubi.


«Ne znam od čega su. Može
biti da je neka životinja uhvatila Wyatta nespremnog.»


«Ne. Ja mislim da znam od
čega su.» rekao je Ren.


«Znaš? Pa hajde podijeli
informaciju s nama.» Rex se javio.


«Zadržat ću to za sebe dok
ne budem posve siguran.» odbrusio je Ren. Pogledao je gore, ravno u mjesto gdje
je Bella sjedila. Zaogrnula se lišćem kako bi bila što neprimjetljivija.


Rex je zazvižao u
zviždaljku. To je bio znak da se lovci vrate u kolibu.


Daniel je izašao iza jednog
drveta.


«Kud zviždite, pa tek je
pola 4 popodne! Ima još dosta vremena za l...» glas mu je pukao kad je vidio
Wyattovo truplo na podu. «Wyatt?»


«Idi natrag. Odmori. Sutra
nastavljaš s lovom.» Ren mu je odbrusio.


Daniel je blijedo gledao u
truplo par minuta, a potom odteturao prema izlazu.











«Sam, Rex... dovedite hitnu
pomoć, odnijet ćemo ovoga na obdukciju.» Ren je polako rekao.


«Misliš da bi trebali
prekinuti tjedan lova?» upitao je Rex.


«Ne... to neće biti
potrebno. Možda ga je ubila neka životinja, a u tom slučaju lov će se
nastaviti.» Ren je odbrusio. Odmaknuo se od trupla. «Ja ću pretražiti ovo
područje u slučaju da ga je netko napao. Vas dvoje odnesite Wyatta.»


Sam i Rex su podigli Wyatta
i šutke ga odnjeli prema kolibici.


Ren je pričekao da se
odmaknu, a potom opet pogledao u Bellinu smjeru. Duboko je udahnuo.


«Znam da si gore. Vidim te.
Mogu te i nanjušiti. Tvoj bijes... tvoju bol...» rekao je Ren.


Bella se još pomakla iza
lišća, ali se posklizla i pala ravno pred Rena. On se nasmijao, a Bella je
ustala brzinom munje i stavila Renu nož za vrat.


«Kako si znao da sam tu?»
upitala ga je ljutito.


«Rekao sam ti.» odvratio joj
je.


Bella je jače pritisnula
nož. Ren kao da nije mario.


«Ovime me nećeš preplašiti.»
rekao joj je. Ona mu se nato iskesila i pokazala blještave, oštre zube. Ren se
nasmijao i otkrio joj njegove, također vampirske zube.


Bella je poskočila kao da je
vidjela vraga. Zasiktala je.


«To je nemoguće! Ja sam
zadnja živuća vampirica!» zavikala je.


«Očito nisi.» Ren joj je
odvratio.


Čuli su se zvuci šuškanja.
Bella i Ren su pogledali onuda. Iz grma su izašli Rex i Sam.


Ren je okrenuo glavi prema
mjestu gdje je Bella stajala, no ondje više nije bilo nikoga.


«U što gledaš?» upitao ga je
Sam zbunjeno.


«Ovaj... ništa. Zanemari.»
rekao je Ren i zagrabio velikim koracima van šume.




o.o""

*padne sa stolca*
Ummmm. Ima mnogo djelova na kojima sam crknula od smijeha (pogotovo onaj sa tenisicama). No uglavnom. Drugi dio je puno bolji od prvog.
Ne samo zbog radnje, opisi i izbor irječi... Bolji su. (:
Daklem, sve u svemu, jako je romantičan početak romantike, u obzir uzmi da si mi već sve prepričala i zasigurno pola iznenađenje-djela pokvarila *sikće*.
Uglavnom, predobro! Oću još! =D

ajmeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ovo je predobro....
nisam zbilja odavno pročitala neku priču sličnu ovoj.....
detalji su....
ostala sam bez teksta.....
ne znam šta da kažem....
ii da pukla sam u smijeh sa Nike patikama......dobar izbor kvaliteta im je odlična;)
al drugi dio kad se saznaje da je i ren vampir*pad*
mooooooooooooooooooooooooooolim te piši dalje brzoooo!!!!!