Anime Forum Anime forum |
| | My immortal | |
|
+3dattebayo shoujo_manijak Yuri Tatsuya 7 posters | Autor/ica | Poruka |
---|
Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: My immortal pet stu 28, 2008 12:31 pm | |
| počela sam je već pisati ima oko pola godine i obavljujem je na blogu al i ovdje ću ako nemate ništa protiv^^ LIKOVI:Lana MundrellPrije živjela u Engleskoj u malom gradiću u sredini i pohađala Haeistings.Preselila sam se u Japan u Tokyo jer je moj otac dobio bolji posao.Napustila sam Haeistings,svoje prijatelje i svog brata te otišla za roditeljima.Upisala sam se na Cross Akademiju na sjeveru Japana koja se uvelike razlikuje od Haeistingsa.Tiha sam,povučena i u svojim mislima.Ponekad se toliko isključim iz ovog svijeta i zatočim u svojim mislima da me je teško vratiti.Jedini koji za sada u tome uspijeva je Tam Drown.Također volim mirna,tamna i svjetlošću svijeća obasjan prostor.More i stijene me vraćaju u život.Moj dolazak na Cross Akademiju mi je uvelike promijenio život. Tam DrownPrva osoba koju sam upoznala u novoj zemlji.Vratila mi je onaj izgubljeni dio mene iako to još ne zna.Njegova pojava vraća svakoj osobi nešto izgubljeno jer zrači zaraznim optimizmom.Iznimno lijep te se cure lijepe za njega.Prefekt na drugoj godini.Zbog mog dolaska na Cross Akademiju život ce mu se promijeniti. Raven Evangeline WillowPrva osoba osim Tama s kojom mogu razgovarati.Na mojoj godini.Kao većina učenika na akademiji ističe se svojom ljepotom; visoka, mršava,ruzicaste kose,zgodna,bijede kože,vječno u crnoj i svakoj mogucoj tamnoj boji.Na prvi pogled umišljena jer se tako čini svaka lijepa osoba,ali je odlična kad se bolje upozna zapravo je zabavna,može mnogo pričati,malo prebrzo plane,osjećajna iako to prikriva.Predala je svoje srce jednoj osobi al se boji biti povrijeđena te pokušava naći načina da mu to pokaže.Jedna od osoba koja skriva tajnu akademije. Akatsuki PodolskiZgodan,prelijep,šarmantan,umišljen,playboy.Ovo je temelj njegovih osobina i u mnogim očima njegov karakter se temelji na ovome.Naravno,ispod te površine skriva se potpuno drugačija osoba.Zapravo je zabavan i ubitačno djetinjast za svoje godine.Jedino zbog čega cure padaju na njega je njegov izgled i strastvene oči.Napomijem da je naporan u nekim situacijama al zna biti od koristi.Iako ga mnoge cure okružuju on se odredio za jednu koja ga nikada niej tako gledala te daje sve od sebe da joj pristupi al na krivi način.Također spada u osobe koja ima tajnu. | |
| | | Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: Re: My immortal sub stu 29, 2008 4:57 pm | |
| 1.Beginning
Otvorila sam oči.Svijet se pojavio preda mnom.Soba se ocrtavala kao svako jutro.Ustala sa se te tmurno odšetala do kupaonice.Sama pojava mog lika na ogledalu mi se smučila.Da se bar mogu zamijeniti sa nekim.Da bar mogu izaći iz svoje kože.Da se bar nikad ne ustanem,ne probudim… I naravno kao svako jutro iz tih misli me trgnulo mamino dozivanje. Mama:-Lana,doručak!!! Ja:-Eto me. Šta sam mogla uraditi nego poslušati to biće u prizemlju.Spremila sam se što sam najbolje mogla i sišla niz stepenice.Stolnjak je kao i obično bio u skladu sa bojom kuhinje-blago žuta;pluća su mi se stegla.Nestalo mi je daha.Svijetle boje nisu moj stil.Previše svjetla.Sjela sam. Mama:-Kako si spavala,draga? Ja:-Uredu,kao obično. Mama(stavljajući prepečenac na stol):-Danas ti je prvi dan. Ja:-Mama,pa znaš da je.I molim te da me ne pokušavaš odgovoriti od premještanja škole. Mama:-Ali draga,i dalje možeš ići u Haeistings.Zbilja nije potrebno da prelaziš na Cross Akademiju.Naša selidba ti ne smije biti razlog da ideš u najblizu privatnu školu u Japanu.Nije baš na vrhu svijetske klase.A možemo ti priuštiti bolje. Ja:-Majko,prilagodit ću se.Ionako nisam nikad bila razgovorljivo biće.Pretrpit ću taj gubitak. Mama:-Ali,draga… Nisam više mogla slušati njezina zanovijetanja i nagovaranja na povratak u Hogwarts.Pokupila sam se u sobu ostavljajući svoj napola pojedeni prepečenac na stolu. Naime,moj otac,koji skoro nikad nije doma,dobio je novi posao u Japanu,a majka i ja smo se preselili sa njim.Moj brat,koji je u svađi sa roditeljima,sa zadovoljstvom je dočekao njihov odlazak.Meni je teško pala ta odvojenost od brata jer mi roditelji ne mogu zabraniti da ga viđam,a čak i da su mi zabrane,ne bi me spriječiti. Napokon,moja soba.Jedino utočiste na ovom svijetu.Ta soba blage ljubičaste boje dozvoljavala mi je da budem ja.Krevet na jednoj strani sa ružičastim plahtama.Jedina svijetla boja koja me ne duši,kao ni ljubičasta i plava.Radni stol prepun pisama mog brata.Roditeljima je zabranjeno ući u nju.Jedino mjesto bez utjecaja vanjskog svijeta. Uhvatila sam se spremati.Nisam žurila jer je tek bilo 7 sati,a vlak ide tek u 11 sati.Kolodvor nije daleko,a taxi su brzi. Prva stvar,spremiti pisma.Nisam niti jedno bacila niti neću.Nosim ih sa sobom.Nema šanse da ih ostavim ovim ljudima u ovoj kući.Ne vjerujem nikome.Pogledala sam kompjuter u nadi njegove poruke.Ali ne,nema niti jednog e-maila.Čini mi se da je vječnost prošla od našeg zadnjeg razgovora,prije dva tjedna.On i moj brat,jedni razlozi koji me živom drže.Ali uskoro patnja će prestati.Vidjet ću ga danas u vlaku.Idemo skupa. Prešla sam na odjeću.Ne,nisam darker,al volim nositi crnu u kombinaciji sa ljubičastom,plavom i ružičastom.Sreća mojih roditelja je ta da nisam zahtjevna što se tiče odjeće.Nosim sve što mi kupe.Dobro pa znaju moj ukus i nikad ga ne fulaju.Mislim da je to jedan razlog zašto volim ova bića koje zovem roditeljima.Podnose me bez ijedne pogrdne riječi.Možda,možda im jednom zahvalim na ovome. Gotova sam.Koferi su puni svim mojim stvarima.Već je 9 sati.Odlutala sam u mislima.Vrijeme je za polazak. Malo po malo spustila sam kovčege niz stepenice.Majka ih je uzela te polako odnijela u naručeni taxi.Vratila sam se u sobu po svoju torbu.U njoj su mi najvažnije stvari:MP4,mali kopletić make-upa naravno,bratova pisma.Uzela sam torbu u ruke i krenula.Zaustavilo me nečije hukanje…Naravno,Nara me spriječio.Ne mogu vjerovati da sam zamalo zaboravila na biće zaslužno za sva ona bratova pisma.Prelazilo je kontinente.Došla sam mu do krletke.Pogledao me svojim plavim očima,jedan od razloga zašto volim plavu.Provukla sam ruku kroz vrata krletke i pomilovala ga po vratu. Ja:-Ne mogu vjerovati da sam te zamalo zaboravila nakon svega što si uradio za mene ovo ljeto.Možeš li mi oprostiti? Njegov lagani ugriz mog prsta je potvrdan odgovor.Sa smiješkom sam izvukla ruku i uzela krletku.Krenula sam.Okrenuh se na vratima da zadnji put pogledam ovu sobu.Sad mi se činila toliko primamljivom da je nisam htjela napustiti.Samo sam htjela leći na krevet i zaustaviti vrijeme.Ali ne,to ne mogu.Zatvorivši vrata požurila sam niz stepenice.Uletih u taxi.Sreća pa se taxist nije obazirao na Naru.Brzo je išao,baš onako kako volim.Iz predgrađa smo prelazili u malo naseljeniji dio Tokyja.Kuće su zamijenile zgrade.Ne idemo daleko,tek jedno sat vremena vožnje.Brzina taxija mi je pomogla.Nisam imala vremena ni pogledati život na ulici.Presavršeno. Zaustavili smo se.Pogled mi se odvojio od prozora i okrenuo prema suprotnoj strani.Tu je stajala stanica u svoj svojoj slavi;velika i staklena.Bolo je u oči. Izašle smo te iznijele prtljagu.Znala sam točno gdje trebam ići jer mi je on to objasnio.Majka je ostala zatečena mojim znanjem.Jedino moje objašnjenje je bilo:-Raspitala sam se. Stara vrata čistača već zašla u starosti.Primijetila sam putnike koji su se čudili mojoj majci i meni.Uređene žene stoje pred ovakvim vratima kao da su od zlata.Moj pogled je otjerao njihov.Uvjerivši se da nema nikog uokolo uzela sam majku za ruku i uvela u sobu iza tih vrata.Čim su se vrata zatvorila za nama,buka se stvorila.Ne volim buku.Volim mir i tišinu.Vlak je stajao pred nama.Očekivala sam neku zvijer il barem malo bolji vlak od onog u Engleskoj koji vodi za Haeistings,ali moja očekivanja su propala.Vlak je bio isti,potpuno isti.Nije me bilo briga za izgled vlaka.Prebirala sam brzim pogledom lica u gomili u nadi da ću naići na ono koje tražim.Povukla sam majku.Čuđenje u njezinim očima nije nestajalo,ali ja nisam marila za to.Tražila sam ga.Gurala se kroz gomilu.Ljudi su se durili,al nisam se obazirala na to.U daljini se pojavi specifična smeđa kratka kosa sa visokim vlasnikom.Požurila sam.Ime je izletilo sa mojih usana:-Tame!! Smeđokoso biće napravi okret.Zlatne oči me pogledaše i raširiše u veliki osmjeh.Povukla sam majku za sobom.Došla sam do njega.Moje lice potrage postalo je lice smijeha.Zastala sam i unijela mu se pogledom u oči.Uzvratio je još većim osmijehim. Tam:-Vidim da si me uspjela prepoznati među ovom gomilo. Ja:-Nije bilo teško.Jedini si visok ovdje. Tam:-Je li to kompliment ili šala? Ja:-Dajem tebi da saznaš. Zagonetno se nasmjesio. Tam:-A tko je ova dama? Tek sam tad postala svjesna majčine ruke u mojoj. Ja:-Majko ovo je Tam Drown.Tame ovo je moja majka,Aundy. Tam:-Drago mi je. Mama:-Znači ti si taj Tam o kojem moja kći cijelo ljeto bruji.Zadovoljstvo mi je. Tam:-Nije valjda rekla nešto ružno? Mama:-Ako smatrate hvaljenja na svoje ime ružnim,daću sve od sebe da to promijenimo. Pogledao me upitnim pogledom sa malim podrugljivim smiješkom.Okrenula sam glavu da ne vidi naglo crvenilo na mojem licu. Oglasila se sirena vlaka. Mama:-Mislim da je vrijeme da idem.Draga… Stala je predam i zagrlila me.Unijela je toliko osjećaja.Morala sam joj uzvratiti.Nisam znala da je ovako osjećajno biće.Ako ikad mognem provest ću sa njom mnogo više vremena nego inače. Odvojila se. Mama:-Čuvajte se.Tame,molim te,čuvaj moju malu djevojčicu. Tam:-Gospođo,bit će mi zadovoljstvo. Okrenula se i nestala u gužvi.Ta žena.Nedostaje mi već. Tam:-Hoćemo li? Okrenula sam se prema njemu.Stajao je na ulazu u vlak,jednom ruko držeći se za štangu dok je drugu pružio meni.Prihvatila sam je. | |
| | | shoujo_manijak
Broj postova : 28 Join date : 09.10.2008 Age : 35 Lokacija : Hrašče
| Naslov: Re: My immortal sub stu 29, 2008 5:32 pm | |
| | |
| | | Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: Re: My immortal sub stu 29, 2008 7:44 pm | |
| arigatou gozaimasu!!! drago mi je da ti se sviđa.... | |
| | | dattebayo
Broj postova : 21 Join date : 30.10.2008 Age : 35 Lokacija : Kroejša XD
| Naslov: Re: My immortal sub stu 29, 2008 7:55 pm | |
| | |
| | | Rei-chan Administrator
Broj postova : 60 Join date : 03.10.2008
| Naslov: Re: My immortal sub stu 29, 2008 8:13 pm | |
| slažem se, dalje... imaš slični ukus kao i ja s bojom sobe =DDD | |
| | | Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: Re: My immortal sub stu 29, 2008 8:21 pm | |
| polako polako.... ne želite da se umislim^^ al hvala ljudi zbilja... | |
| | | Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: Re: My immortal pon pro 01, 2008 12:04 am | |
| 2.Through the stone to the stars
Ušli smo u najzadnji kupe koji je bio prazan.Prijalo mi je.U hodniku je bila samo buka,buka,buka.Uši mi nisu naviknute na toliku galamu koju sam tad doživjela.Tišina,moj najbolji suradnik.Ali koliko god meni to smetalo,Tamu je izgleda zbilja odgovaralo.Zastao je gotovo sa svakim učenikom većim od mene(zaključila sam da su Tamovo,moje godište ili čak stariji),zavirio u skoro svaki kupe potežući mene za sobom i predstavljajući me.Nisam ni na koga obraćala pažnju.Nikome nisam zapamtila ime već sam ih sve pogledala staklenim pogledom koji ih je,čini se uvrijedio,ali Tam to nije ni zapazio.Nastavio je po svome.Sve tako do kraja vlaka.Napokon smo sjeli.Nas dvoje.Počeo je pričati.Zaključila sam to po micanju njegovih usana,ali o čemu je pričao,ne znam.Nisam obraćala pažnju.Gledala sam kroz prozor.Prizor je bio predivan.Ta brzina,koja odnosi sa sobom sve i stvara mučninu,godila mi je.Promicanje zgrada me impresioniralo.Tek krajičkom oka uhvatila sam otvaranje vrata kupea.Ušli su neki ljudi.Zašto je takav,nije mi jasno,ali Tam me predstavio ostalima,a ostale meni.Nabacila sam smiješak.Ušlo u jedno uho,kroz drugo izašlo;njihova imena,njihov izgled,njihovo lice,sve je u djeliću sekunde odnijela sa sobom brzina vlaka.Sjeli su s nama.Očito ih je Tam pozvao.Ne zamjeram mu.Trebalo mu je društvo,a ne mrtvo stvorenje poput mene koje ne haje ni za što što pređe preko njegovih usana,kome je tišina najbolji prijatelj,koje mu je samo teret.Pogledala sam ga.Pričao je.Nisam slušala.Ostali su ga pažljivo pratili.Počela sam mu zavidjeti.Riječi su mu glatko tekle preko usana,očima je dočaravao svoju priči,rukama pokazivao pokrete,osmijehom ih očaravao,a izrazom tuge obuzimao.Njihovo zanimanje za njega je bilo čarobno.Ostajali su bez daha od čuđenja ili bi se nasmijali na neku njegovu riječ.Na tome sam mu zavidjela,na sposobnosti očaravanja ljudi.Sjetila sam se kako je tom svojom sposobnošću očarao mene.
Mama:-Ali,dušo,zbilja nije potrebno. Ja:-Majko,to je moja želja.Molim te,pusti me. Mama:-Zašto,zašto se želiš ispisati iz Haeistingsa kada možeš tamo bez ikakvih problema nastaviti školovanje u njemu.Već ideš 4 godine,naviknuta si na tu školu,… Nastavila je dalje.Moja pažnja se sad posvetila mojim mislima.Zvukovi okoline su nestali.Oglušila sam.Biće je i dalje nastavilo.Tišina.Da,tišina u mojim mislima.Moj pravi dom.
Otac:-Draga,pozvani smo na prijem kod mojeg suradnika.Nadam se da si te volje da ideš kao moja pratilja. Mama:-Naravno.Ali,dragi imamo li mi koristi od toga? Otac:-To je obična zabava sa samo nekoliko pozvanika,a pozvana je cijela obitelj.Lana? Tek kad je moje ime izustio pažnja mi se usmjerila na njega. Ja:-Molim? Otac:-Pozvani smo na prijem,ali idemo kao obitelj.Nadam se da ti paše.Gospodin ima sina koji pohađa Cross akademiju i mislim da je stariji od tebe godinu dana.Nadao sam se da bi te mogao malo upoznati sa njom. Ja:-Uredu. Otac:-To je moja djevojčica.Dakle,draga,prijem je za 5 dana u njihovu domu... Nestala sam.
Predamnom se pojavila vila koja je počivala na stijeni koju je u dubini more godinama oblikovalo.Kako je bila noć,činilo se sablasno,strahovito.Valovi su to još više dočaravali.Željela sam ostati tu,otići do stijena,sjesti,slušati,i na posljetku… Mama:-Dušo,treba li ti išta? Ja:-Sve je uredu. Došli smo pred ulazna vrata,velika i hrastova.Znala sam da me jedan korak dijeli od blaženog mira u kojem se čuje jedino udarac valova do bučne glazbe,žamora ljudskih glasova i,općenito,svemu što ne volim.Vrata se otvoriše.Ušli smo.Valovi su nestali.Buka.Žamor.Glava mi je pucala.Znala sam da je to to i da se sad moram jedino skoncentrirat da se prilagodim okolini. Otac:-Ah,Ivan. Čovjek koji nam je dolazio u susret se nasmije.Očito je to on.Srdačno se rukovao sa mojim ocem. Ivan:-Zahvaljujem što ste uspjeli doći,Carlel. Otac:-Molim vas,zadovoljstvo je naše. Ivan:-Dakle,ovo je vaša obitelj. Otac:-Da.Ovo je moja žena Aundy i kćer Lana. Pognuo je glavu u znaku pozdrava te nas odmjeri pogledom.Kao da traži neku grešku na našim bićima.Uzvratila sam mu istom mjerom.Moj pogled ga je očito iznenadio te je svoj skrenuo na mog oca. Ivan:-Molim vas,dozvolite da vas upoznam sa svojom obitelji. Krenuo je prema mjestu većeg žamora.Energija mi se crpila svakim povišenim tonom drugog,pogled slabio od svijetla,hod usporavao od sline vibracije koju su proizvodili oni koji su napunili sobu,gubila sam se.Stali smo. Ivan:-Ovo vam je moja žena Nimrodel i sin Tam. Patnički sam podigla pogled.Već mi se dovoljno mračilo pred očima. Šok. Prva stvar koju sam vidjela bile su zlaćane oči koje su mi iznenada vratili energiju.Počela sam disati.Život mi se vraćao.Nastavila sam gledati u njih.Gubila se u njihovim dubinama hvatajući se za svaki njihov novi odsjaj.Nisam htjela prestati.Nisam imala snage.Previše sam se vezala za njih. Otac:-Lana,da li je sve uredu? Tek tad sam pogledala ostatak lica.Trebala sam znati da odsjaj očiju ne nestaje u njima već da se poteže cijelim licem tog bića.Progovorilo je. Tam:-Nadam se da te nisam nečim povrijedio,ali ako jesam primi moju iskrenu ispriku. Lana:-Nisi me ničim povrijedio,ali i da jesi isprika nije potrebna jer bi ti bilo oprošteno. Tam:-Ničime nisam zaslužio takvu pohvalu,ali zahvaljujem. Nabacila sam prvi smiješak te večeri i on ga je uspjeo izmamiti.Otac je ostao zatečen našim razgovorom i mojom sposobnošću govora u društvu. Tam:-Vidim da ti ne paše ova gužva,pa bih te izveo do stijena. Samo jedan pogled u te oči me je očarao. Ja:-Naravno. Odmah sam znala da smo na neki način povezani.Znala sam da mi je prijatelj.Otvorio je vrata i ušli smo u noć.Valovi.
Tam:-Lana,hoćemo li? Misli su nestale.Ponovno sam se našla u dubini tih očiju.Uspjela sam se izvući iz njih.Kupe je bio prazan.Ponovno smo samo nas dvoje. Tam:-Stigli smo.Hah,ludice,nisi se ni presvukla.Nema veze.Hajde,već su skoro svi otišli. Ustala sam se bez riječi još donekle zatočena u svojim mislima. Tam:-Izvoli.Da ne zaboraviš. Dobacio mi je torbu. Ja:-Hvala.Mislim da bih teško preživjela njezin gubitak. Tam:-Ubuduće pazi jer neću uvijek biti tu. Ja:-A znam da ću je kad-tad zaboraviti.Plavuša u duši. Nasmijao se.Krenuli smo. Tam:-Hajde,požuri.I nemoj pasti iz vlaka. Izgovoreno kada sam već tresnula.Tur mi je pucao od boli.Glasan smijeh je to popratio. Tam:-A,čovječe,ako postoji netko smotaniji od tebe volio bih ga upoznati. Ja:-Kad ga upoznaš,prenesi mu moje pozdrave.A sad mi pomozi da se ustanem. Tek kad me je podigao osjetila sam nešto mokro pod jaknom.Jasno.Pala sam na snijeg.Nisam ga ni primijetila tijekom putovanja.Ni pahuljice koje su udarale od prozor dok smo putovali.Ni bijelu okolinu,ni tamne oblake.Ništa.Gledala sam,ali nisam vidjela.Oči su varka. | |
| | | shoujo_manijak
Broj postova : 28 Join date : 09.10.2008 Age : 35 Lokacija : Hrašče
| Naslov: Re: My immortal pon pro 01, 2008 2:47 pm | |
| UUUUUUUUUU da bar ja tak ne mogu primjetit vremenske nepogode (ko ovu tuču što upravo pada). Tvoj stil pisanja me podsjeća na nečiji, al ne mogu se sjetit na čiji... | |
| | | Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: Re: My immortal uto pro 02, 2008 12:03 pm | |
| - shoujo_manijak je napisao/la:
- UUUUUUUUUU da bar ja tak ne mogu primjetit vremenske nepogode (ko ovu tuču što upravo pada).
Tvoj stil pisanja me podsjeća na nečiji, al ne mogu se sjetit na čiji... možda na moj | |
| | | shoujo_manijak
Broj postova : 28 Join date : 09.10.2008 Age : 35 Lokacija : Hrašče
| Naslov: Re: My immortal uto pro 02, 2008 12:27 pm | |
| Možda... | |
| | | Rei-chan Administrator
Broj postova : 60 Join date : 03.10.2008
| Naslov: Re: My immortal uto pro 02, 2008 3:53 pm | |
| predobro o.o dalje! A Tam je legenda XD podjseća me na nekoga... =DD | |
| | | Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: Re: My immortal pon pro 08, 2008 11:41 am | |
| 2.My new world
Svaki novi korak kao da je budio moje misli.Hladni snijeg pod nogama ulazio mi je u plitke cipele,hladna jakna me korila što se nisam presvukla,a oštri vjetar je donosio miris mora iz daljine.Zastala sam da ga prihvatim,da ga se nadišem… Tam:-Lana,jel te stalno moram vući za ruku da bi se pokrenula?!Već ionako kasnimo,a ti si mokra.Još mi samo treba da se razboliš prvi tjedan. Snažna,topla ruka uhvati me za dlan i naglo povuče.Tam,naravno.Njegova topla ruka mi je jedino davala znakove života u meni.Na njegov dodir krv mi je ponovno protekla venama,srce je postalo svjesno svoje snage,a udovi svoje zadaće.Poslušali su ga i napravili pokret,pokret koji se polako pretvarao u trčanje.Trčali smo za ostalima koji su uvelike bili ispred nas.Žurili smo.Snijeg je i dalje padao i pronalazio svoj put do mog tijela.Osjećala sam hladnoću,ali nisam se obazirala na nju.Svaka stanica mog tijela bila je fokusirana na jedinu toplu točku koja mi dodiruje tijelo.Da,toplina te ruke je čudotvorna. Hodali smo,ostajali sami iza drugih,gubili se u bjelini dana.Požurivao me je,a ja sam ga pokušavala slušati.Miris mora je sve više jačao u zraku.Nešto se probijalo do mene,neki zvuk,poznati zvuk,zvuk za kojem težim.Da.Valovi.I stijene. Uskoro u svoj ovoj bjelini koja para oči pokaže se obris neke građevine.Rasla je svakim našim korakom.Htjela sam joj se približiti jer sam znala da su stijene i valovi u blizini nje,jer sam htjela slušati taj zvuk,htjela sam nestati u njemu. Tam:-Dakle,Lana,dobrodošla na Cross Akademiju. Nabacio je smiješak kada je vidio kakva sam,mokra i promrzla. Građevina se napokon pojavila pred nama.Velika,prelijepo uređena sa prozorima iz nekog prošlog stoljeća te snježnobijelim vrtom koji postaje prelijep u proljeće.Krov je bio tamne plave boje koja je odskakala od okoline kao i okviri prozora.Gledala sam i ostajala zatečena.Ta građevina je davala do znanja koliko je poštovana i stara te je tako i odisala. Tam:-I kako ti se čini? Ja:-… Tam:-Hajde,ulazi. Željezna vrata se otvoriše. Predamnom se pojavi dug,uzak i visok hodnik obasjan bakljama koje su visjele na zidovima.Davale su sablazan osjećaj jer pred nama je bila tama,sve dok netko ne bi prošao pored iduće baklje.Da se nisu čuli koraci učenika ovo bi mjesto bilo idealno.Taj mir i tišina.Spoznaja da te okružuje samo tama,da si slijep na ostatak svijeta,na patnju koju on donosi sa sobom.Bila bih svjesna samo svog bića i svojih misli.Ništa im ne bi smetalo.Moje tijelo bi bilo mirno kao da više ne postoji. Oči bi bile imune na svaki tračak svijetla,uši na svaki ton.Miris više ne bih ni osjećala,izgubila bih osjećaj za okus.Sve bih prepustila umu,cijelo svoje biće.Za neke izgubljena,za sebe nađena,slobodna. Došli smo do kraja hodnika.Pred nas iskrsnuše visoka vrata koja su nestajala u tami visina.Otvoriše se.Očekivala sam nešto kao Haeistings,al dobila sam potpuno suprotno.Umjesto 4 stola pojavila su se samo 3.Logikom sam pretpostavila da je po jedan stol za svaku godinu provedenu na akademiji.Dvorana također osvijetljena bakljama,samo što je otkrivala svoju suvremenost naspram Hogwartsu. Učenika nije bilo onoliko koliko bi sam očekivala.Zapravo bilo ih je toliko malo da sam pomislila da ovo nije akademija.Al prvi pogled vara.Moj drugi pogled je zaključio da se niti jedan učenik iz Haeistingsa ne može sa njima mjeriti.Njihova aura je pokazivala dostojanstvo i ljepotu njihovih bića.Pogled im je parao po nama,novopridošlicama. Ostala sam stajati uz vrata.Nisam znala za koji stol da sjednem jer nisam ni znala koja sam točno godina.Nisam ni Tama pitala koja je on godina.Jednostavno,zaboravila sam i ostala sama.Vidjela sam da me neki pogledavaju,vjerojatno smiješeći se mojoj mokroj odjeći.Ne zamjeram im.Sama sebe smatram podrugljivom u ovome.Naspram njima ja sam samo prosjak na vratima. Približi mi se neki dečko.Zaključila sam po njegovu hodu jer sam spustila pogled od srama.Težak i previše glasan.Nije Tamov.U njega jest glasan ali sigurno nije težak kao ovaj.Približavao se.Nisam digla pogled.Previše me zaokupilo jedno mjesto na podu. -Mogu li ti pomoći? Bila sam prisiljena podići pogled.Od hlača crne boje do sakoa pa sve do njegovog lica.Kosa srebrne boje,koja se presijavala na svijetlu baklji.Imala sam osjećaj da se vijori na vjetru koji pokreće vatra.Intenzivna boja plavih očiju prodorno je gledala u mene.Ostala sam zbunjena. -Primijetio sam da si nova,pa me Raven natjerala da ti pomognem. Mahnuo je glavu prema prvom stolu s lijeve strane.Djevojka ružičaste kose mi je uzvratila osmijehom.Sjaj njezinih zubi kao da je osvjetljavao dvoranu.Nisam se usudila pokazati svoje zube koji su nedostojni tog osmijeha. -Inače,dobrodošla na Cross Akademiju.Znaš li koja si godina? Jedini moj pokret bijaše jedan kratak zamah glavom u znak negiranja.Počešao se iza uha. -Uff,to će biti mali problem.Sad ćemo mi to riješiti.Pričekaj malo. Otišao je kroz vrata.Primijetila sam da sada više učenika gleda u mene pa sam se pokušala bezuspješno skriti iza jednog stuba okrenuvši im leđa. Nisam dugo čekala.Vratio se sa još nekim gospodinom.Njegov izgled mi je prikazivao osobu koja je u duši još dijete.Nasmijao se čim me je ugledao. -Znači,ti si naša nova učenica.Lana Maundrell ako se sjećanje nije izdalo.Ja sam tvoj novi ravnatelj Marco Cross.Zbilja mi je zadovoljstvo primiti te u Cross Akademiju. Srdačno mi je stiskao ruku.Moja ruka u njegovoj je jednostavno olabavila.Pokazivala sam neku vrstu zbunjenosti.Zamišljeno me je pogledao. -Hmm,šutljiva je.Da joj nisi uradio nešto,Akatsuki? -Vjerujte mi,nije bila ništa više razgovorljivija sa mnom. -Hmm,morat ćemo to riješiti.Ali,dušo sada ću te morati predstaviti ostatku akademije zato ću te moliti da se ne ljutiš na mene. Ja:-U-uredu. -Odlično,ipak zna govoriti.Dođi.A ti Akatsuki možeš slobodno za stol. -Uredu,ravnatelju.Bilo mi je zadovoljstvo,Lana. Ja:-Također. On je odlazio,a mene je ravnatelj vodio kroz sredinu dvorane do druge strane na kojoj je bila mala uzvisina.Natjerao me je da se popnem te se okrenuo prema ostalim učenicima.Iz ove perspektive bilo ih je puno više.Prozborio je. -Dragi moji studenti,želim vam predstaviti novu pridošlicu na našu dragu akademiju.Molim vas da jednim pljeskom pozdravite Lanu Maundrell. Pljesak se prelomio dvoranom dok smo nas dvoje stajali na toj uzvisini;ja sva mokra i ponižena zbog mog izgleda pred njima,a on zadovoljan svojim kratkim govorom i pljeskom ostalih učenika,a to je pokazivao stišćući mi rame.Podigavši ruku pljesak se umiri. -Dakle,ona polazi 1. godinu,na ovoj razini akademije tako da mi je želja da je dobro primite među sobom,pogotovo vi s prve godine.Tako,mislim da je to dovoljno.Molim da se donese večera. Kao da su izašli iz zidova,sluge donesoše večeru.Za tren oka,stolovi su bili krcati hranom,ali nitko nije žurio.Kao da su već siti. Ravnatelj:-Hajde,Lana,idemo te izvući iz te mokre odjeće. Držeći me i dalje za rame odvuče me kroz jedna od mnogih vrata dvorane skrivenih iza stupova te me uvede u neku prostoriju.Jednom od služavki reče da donese odjeću za mene.Služavka me samo pređe pogledom i ode.Ubrzo se vratila ne samo s odjećom već i sa češljem i fenom. Služavka:-Molim Vas,ravnatelju da izađete na tren. Marco:-A,naravno.Lana,čekam te pred vratima. Izađe. Služavka:-Ne brini se ti ništa,dušo.Brzo ćemo te srediti. Prvo mi je skinula gornji sloj odjeće tako da sam ostala samo u trenerki i kratkoj majici.Nevjerojatno brzo mi je sredila kosu.Imala sam osjećaj da je mekša nego prije. Služavka:-Izvoli(pružala mi je odjeću).Izaći ću pa samo pokucaj na ova vrata(pokaže na njih) kada se presvučeš.Uredu? Ja:-Uredu. Nasmiješi se i izađe.Ostala sam sama.Presvukla sam se na brzinu.Odjeća je za razliku od one u kojoj sam se pojavila bila suha i topla.Gornji dio bijaše crni sako dugih rukava,a donji crni minica te crne dokoljenice koje su sezale iznad koljena pa skoro sve do kraja minice.Iako se činilo laganim,odjeća me je grijala.Pokucala sam na zakazana vrata.Ona ponovno uđe. Služavka:-Paše li? Ja:-Naravno.Kako se pogodili broj? Služavka(nasmiješi se):-Imam iskustva sa time.Izvoli čizme Spustila je kutiju pred mene.Otvorila sam je i izvukla smeđe čizme koje su mi sezale do malo ispod koljena.Kao skrojene za moju nogu.Dala mi je češalj.Prošla sam njime kroz kosu te joj ga vratila.Stala je i pogledala me. Služavka:-Odlično!!Tako je već bolje.Sam možeš ići. Ja:-Puno vam hvala,zbilja. Služavka:-Ništa,dušo. Pogladi me po obrazu i uputi prema vratima.Uzdahnula sam i izašla.Ravnatelj je stajao uz njih.Njegov zbunjeni pogled mu je odavao da me nije prepoznao.Kad je shvatio tko sam osmijeh mu se razvukao licem. Ravnatelj:-E ovako je već bolje.Sad se ne moraš skrivati.Hajde,idemo večerati.Ostalo je još dosta hrane. Uhvati me za rame i odvuče do prvog stola s lijeve strane.Sjela sam na kraj.Primijetila sam da me mnogu gledaju.Nisam se usudila podići glavu pa sam nastavila zuriti u tanjur postavljen ispred mene.Glad me nije hvatao tako da hranu nisam dirala a i bila sam previše zaokupljena pokušajem da zanemarim sve poglede koji su me gledali.Imala sam osjećaj da me probadaju. Tam:-LANA!!!!GDJE SI SE TI IZGUBILA?!?! Taj glas proparao je djelomičnu tišinu dvorane.Vidjela sam ga kako ulazi u dvoranu sav mokar i sa snijegom u kosi.Dovukao se do mene teškom koracima od kojih se tresao pod dvorane. Tam:-Dobro gdje si bila?!Već sam se počeo brinuti da te mećava zamela.Šta bih ti onda roditeljima rekao.Već sam ti majci obećao da ću paziti na tebe.Kad te nisam vidio među prvim razredima izletio sam da te tažim. Ja:-Pa,čovječe,išla sam se presvući.Zar si zbilja očekivao da ču provesti večer u mokroj odjeći.Misli. Tam(češući se iza uha):-A da. Lana:-Tako.Jesmo se sad sporazumjeli? Tam:-Aha.Sve ok. Izgledao je kao da mu je pao kamen sa srca.Nasmijao se onim smijehom koji i meni izmami osmijeh na usne.Ali nije dugi trajalo. Tam:-Zašto ti je tanjur prazan? Ja:-Nisam gladna. Tam:-Šta nisi gladna?!Uzimaj. Počeo mi je sam stavljati hrane na tanjur.Tek kad je bio pun zastao je. Tam:-Tako.Izvoli sad pojesti sve to. Ja:-Neću ni pola uspjeti. Tam:-Koliko možeš,al kad se vratim da barem vidim da si dirnula nešto. Ja:-Uredu,a sad briši. Tam:-Uredu,uredu.Idem. Onako mokar sjeo je za srednju stol i uzeo jesti.Nisam znala da jedna osoba može onoliko pojesti.Zagledala sam se u svoj tanjur.Pojela sam komadić od svega.Nisam imala volje za dalje.Što se večera više oduživala to mi je postalo mučnije,teže podnositi okolinu.Svi ti glasovi,to mumljanje i potajno šaputanje,da to je škodilo mojim osjetilima.Jedina spoznaja koja mi je pomogla bijaše ta da je ovdje tiše nego u Haeistongsu.Znala sam da ću ovo mjesto brzo zavoljeti. Ravnatelj:-Dakle,sad kada smo se svi najeli mislim da je vrijeme da pođete u svoje spavaonice.Prvi razred će povesti jedan od prefekata,dok će drugi uputiti ostale razrede u njihove spavaonice.Ugodnu noć.Naspavajte se kako biste bili svježi za sutrašnji dan. Nabaci smiješak i polako ode prema jednim vratima i nestane iza njih.Svi se ustadoše od stolova i krenuše prema vratima.Još sam sjedila.Spoznaja da ću ostati sama u velikoj dvorani mi je godila.Sva ta širina bi se ispunila mojim mislima i ništa ih ne bi omelo. Tam:-Lana,hoćemo li? Stajao je do mene i dalje mokar.Zašto se nije presvukao? Ja:-Ha? Tam:-Pa vodim tvoju godinu u spavaonicu.Misliš li sa njima? Ja:-Ti si prefekt? Tam:-Ne,ti si.Vidiš mi ovo oko ruke?To je znak prefekta.Hajde,ustaj se il će ostali zalutati. Nisam imala drugog izbora.Htjela sam ostati ovdje sama,ali kasnije ne bih uspjela naći spavaonicu.Pošla sam za njim.Prolazili smo kroz onaj hodnik.Doživljaj se vraćao.Ali kad je skrenuo kroz jedna vrata koja su bila skrivena iza supova sve je nestalo.Stigli smo ostale.Tam je otišao na vrh kolone,dok sam ja ostala u pozadini.Iza vrata pojavilo se kružno kameno stepenište.Udaranje naših čizama odbijalo se od stepenište i od zidove.Vani se smračilo.Uspjela sam razaznati pahuljice snijega koji je još padao.Nevjerojatno,rujan a već sniježi.Kako hladan može biti svijet ovako rano. Kolona je stala.Stigli smo.Tam ih je otvorio i uputio nas unutra. Tam:-Dakle ovo je vaš dnevni boravak.Ovdje provodite dane,pišete zadaće i sve šta je potrebno. Začudila sam se udobnošću dnevnog boravka.Vatra u kaminu,baklje uz zidove,sag i sofe koje su odisale udobnošću.Crvena i smeđa boja su prevladavale. Tam:-Ove stepenice vas vode do vaših spavaonica.Desno su muške,a lijevo ženske. Poveo nas je.Dečki su zastali kod svoje i Tam je ušao sa njima,dok smo mi djevojke čekale.Ubrzo se vratio.Poveo nas je uz još jedno kratko stubište do naših vrata.Otvoriše se. Mala,udobna spavaonica se pojavi pred nama.Sve su odmah počele zauzimati krevete,bacale se na njega u znak da njima pripada.I dalje sam stajala kod vrata,previše zbunjena brzinom kojom su zauzele krevete.Pogledom sam tražila jedan slobodan,ali nigdje.Imala sam osjećaj da su zaboravili na novu učenicu. Tam:-Sve uredu? Ja:-Nema više niti jedan slobodan krevet. Tam:-Naravno da ima.Uspjeo sam ti sačuvati jedan.Dođi. Uzeo me za ruku i dovukao kroz spavaonicu do nekih vrata.Otvori ih.Iza njih se ukazao mali sobičak sa jednim krevetom,radnim stolom,ormarom i foteljicom pokraj prozora. Tam:-Svaka spavaonica ima ovakav jedan sobičak u slučaju da dođe neki novi učenik tijekom godine.Ali sam zatražio ovo za tebe jer znam koliko voliš biti sama. Ja:-Ja… Pogledala sam ga.Blistao je.Smiješak mu je bio na usnama.Oči su se caklile i same se smiješile.Zagrlila sam ga što sam snažnije mogla.Ruke su me počele boljeti od stiska.Imala sam osjećaj da je ostao bez daha,ali mi je uzvratio.Njegovi rukavi mokri od snijega hladili su mi kožu.S još napola mokre kose kapi su mi padale na lice mješajući se sa suzama.Voda s njegove odjeće pordla je do mog tijela.Bilo mi je hladno ali nisam ga htjela pustiti.Nisam ga htjela izgubiti.Bio mi je sve. | |
| | | Kyoko_Mogami<3
Broj postova : 10 Join date : 08.03.2009 Age : 31
| Naslov: Re: My immortal ned oľu 08, 2009 6:54 pm | |
| awwww.. kako medeno.. stvarno si nadarena.. ful mi se svida kako se vidi u govoru i razmisljanju njen status.. savrseno<3 | |
| | | Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: Re: My immortal čet oľu 12, 2009 1:47 pm | |
| Someone new Jutro.Bijela svjetlost padala je sa prozora i smetala mi pogledu.Nisam voljela jutro.Više volim tamu gdje ničeg nisam svjesna,gdje moj um može djelovati.Naravno,kao i u svakog živog bića i moja je koža tražila tračak te bijele svjetlosti.Nisam je htjela ugroziti.Ipak ona skriva sve moje misli u sebi.Trebam se žrtvovati za nju. Žamor mojih cimerica iz spavaonice se pojačavao.Nisam se obazirala.Vjerovatno su razgovarali o najnovijoj modi ili svemu onome što zanima djevojke ove dobi.Ostala sam u svojoj sobi spremajući se za nastavu.Uvukla sam se u uniformu.Zaljubila sam se u nju već sinoć.Crna boja me štiti od pogleda,daje mi sigurnost.Pogledala sam kroz prozor.Olujni valovi su i dalje udarali od stijenje iako nije bilo nazanke nikakvoj oluji.Razbijali su hridi odbijavši se visoko u zrak.Bjelina snijega je tome davala sablazan osjećaj.Ta razorna snaga vala svakog bi otjerala,svakog bi prepala.Ali u meni je izazivala strahopoštovanje.Gledati nešto tako snaćno,tako razorno za mene je bila privilegija.Još kad bih imala priliku stopiti se sa tim,moj život bi bio potpun. Žamor mojih cimerica se pojačao.Netko je pokucao na moja vrata. Ja:-Naprijed. Pojavila se Tamova glava iza koje su me neke djevojke pogledom ubijale. Tam:-Dakle,spremna za prvi dan?! Ja:-Pripreme su još u tijeku.A šta ti radiš ovdje?Nisi valjda došao vidjeti kako se spremam?! Tam:-A slušaj,mala si ti još da samostalno lutaš po akademiji.Netko te mora usmjeriti. Ja:-I ti sebe smatraš osobom za taj posao? Tam:-Pa znam skoro cijelu akademiju. Ja:-Gle,snaći ću se,ok?Uostalom,pola sam stvari sama preživjela.Ne treba mi pomoć oko snalaženja na akademiji.Sama ću sve uraditi. Prišao mi je bliže,čak preblizu,bliže nego ikad. Tam:-Znaš,ne bi trebala imati takvo mišljenje o životu jer nitko ne završi sam.Uvjeriti ćeš se. Unijeo mi se u lice.Njegov pogled je ušao duboko,preduboko u moje oči.Nisam se crvenila,ostala sam previše zbunjena.Tek sam sad shvatila koliko je njegov pogled prodoran.Nisam mogla skinuti pogled sa njegovih zlaćanih očiju.Bile su previše zamamne. Odmakao se. Tam:-Uredu,ako tako želiš.Al znam da ćeš me kasnije tražiti da ti pokažem. Ja:-Načekat ćeš se.Snaći su se ja i bez tebe. Tam(odlazeći):-Vidjet ćemo. Zatvori vrata i ostavi me samu sa svojim mislima. Zbunjena sam.Ne shvaćam šta je ono bilo.Nikad mi nije ono uradio uradio.Previše se približio.Znala sam šta to znači.Da,brinuo se za svoju mladju "sestru".Nikad me nije ostavio na cjedilu,nikad...za sada. Ja:-Šta?! U sobu mi je upala djevojka ružičaste kose. -Zašto ja?!?!? Trosnula je na pod.Očito je na silu ugurana.Druge djevojke su je samo hladnokrvno pogledale. -Jer mi tako kažemo. Zalupiše vratima i ostave nas same.Stajale smo skamenjene,zapravo ona je sjedila a ja sam stajala. Ja:-Ovaj...kako ti mogu pomoći? Ona:-Ma ugurale su me da se raspitam odakle znaš Tama.Neke od njih su u njega pa kad su ga vidjele sa tobom mora da ih je spopala ljubomora.I neka je.Prenaporne su. Ustala se brišući uniformu od prašine koje nije bilo.Tek je tad shvatila situaciju. Ona:-Aaa znam tebe.Ti si ona nova što je jučer došla sva pomočena na večeru i kojoj su se većina smijala zbog toga. Ja(crvenjevši se):-Da,pretpostavljam da sam ta. Ona:-Drago mi je,ja sam Raven Evangeline Eillis Willow. Prva pomisao na njezino ime bila mi je:-Čovječe koliko je. Ona:-Da,da znam,predugačko ime.Roditelji su mi malo udareni(na dobar način naravno) tako da su mi dali to ime.Trebalo mi je 3 godine da ga upamtim.To naravno ne znači da sam glupa kad ne mogu svoje vlastito ime zapamtiti već mislim,ono,dijete sam pobogu,pa ne mogu upamtiti svaku sitnicu koju mi kažu. Sve je to izgovorila u jednom dahu i mene ostavila bez teksta. Ona:-Uglavnom možes me zvati Rav,kratko,jasno i ,što je još važnije,lako zapamtljivo. Ja:-Ja...mislim da je to ime koje neću tako brzo zaboraviti. Rav:-I bolje ti je jer zbilja ne želim smišljati druge nadimke.Ah,da.Tvoje ime je nešto... Ja:-Lana.Lana Maundrell. Rav:-Drago mi je napokon upoznati curu o kojoj se Akatsuki sinoć raspričao. Ja:-Molim?! Rav:-Pa nije da je sad baš pretjerivao ali...uglavnom rekao je da si prestidljva,pretiha,previše povučena u sebe al da si slatka.Još je nadodao da bi mene šutirao da si malo drugačija. Ja:-.... Rav:-Ma ne brini se.Prije ću ja njega nego on mene ako saznam da se sa nekom smuca. Ovo je sigurno bilo najduže pripovijedanje koje sam ikad čula.Jednostavno me je ostavila bez teksta.Nikad nisam vidjela osobu sa toliko energije,sa tolikim žarom može sve izgovoriti a da se nimalo ne umori.Um mi se još nije snašao jer nikad nisam doživjela toliko naviranje informacija.Još je pritom bila opuštena.Nije izgledala kao obična djevojka.Bila je previše lijepa.Crte lica i njezin stas bili su potpuno drugačiji od svih koje sam vidjela;jednostavni a opet složeni.Ostala sam zbunjena. Rav:-Uff,mislim da je vrijeme da pođemo na doručak.Nemam namjere da idem na predavanja gladna,a vjeruj mi nemaš ni ti.Pokušala sam i bilo je katastrofa. Uhvatila me za rukav.Torbu sam uzela u zadnjem trenutku. Jurile smo stepenicama kojima smo jučer uvedene u spavaonicu te izašle u hodnik.Sad je svjetlo osvjetljivalo svaki kutak.Nisam mogla vjerovati da svjetlost može nešto onako prelijepo tamno preobraziti u svijelu prostoriju.Nestala je sinoćna čar.Sve je svjetlo oduzelo.Bilo mi je drago što smo trčale tako da se nisam mogla još više razočarati. Uletile smo u dvoranu kao posljednje pridošlice.Rav se naravno snašla i sa pouzdanjem odmarširala prema našem stolu dok sam ja ostala stajati.Kao da nije bila dovoljna promjena hodnika,sad su svi buljili u mene.Osjećala sam na sebi pogled skoro svakog živog bića.Osjećala sam se nagom,izloženom njihovim pogledima.Rav je to primjetila te se vratila po mene i uzela me za rukav. Rav:-Hajde,nestat će hrane. Ja:-Da,naravno. Napokon smo sjele.Preletjela sam pogeldom preko stola.One djevojke iz sobe i dalje su me ciljale pogledom.Brzo sam pogledala prema praznom tanjuru koji je ležao ispred mene. Rav:-Nemoj to raditi. Ja:-Ha??Koje?? Rav:-Nemoj im dopuštati to zadovoljstvo da upravljaju tobom.Previše su se umislile kao i sve cure koje dodju na prvu godinu ovdje.Nije ovo ništa neobično.Upoznat cu te sa tri jedine normalne na ovoj godini.Jednu si već upoznala (pokaže na sebe),a ostale dvije ćeš tijekom dana,nadam se. Ja:-Ah,hvala. Rav:-Niš.Uvjek sam ti na raspolaganju.A sad uzmi i jedi. Ubacila sam si 3 prepečenca na tanjur te počela jesti.Imala sam osjećaj gune u ustima iako je preprečenac bio svjež,još topao.Morala sam je pitati.Nikad mi se ovo nije dogodilo,barem ne ovako brzo.Bilo je prečudno,previše nestvatno. Ja:-Raven... Rav:-Molim te zovi me Rav.Idemo ispočetka. Ja:-Ok.Rav... Rav:-Da? Ja:-Ovaj....zašto si takva prema meni? Zbunjeno me pogeldala usta punih preprečenca.Nije žvakala. Ja:-Mislim,nitko me nije tako brzo prihvatio.Nikad nisam nikog tako brzo upoznala.Zašto? Skrenula je pogled kao da je uhvaćena u klopku,njezine oči su odavale tu zbunjenost,ali nestala je u trenu te ju je zamjenio njezin smješak.Pogledala me je. Rav:-Pa učinila si mi se ok osobom iako si malo previše povučena.To smo sinoć zaključili.A i kako je Akatsuki sinoć pričao o tebi pomislila sam da bi bilo uredu da te upoznam.Samo nisam baš očekivala onakvu situaciju koja nas je zatekla jutros.Al dobro,bolje prije nego kasnije.Takodjer... Tu je zastala.Pogled joj je otišao negdje iza mene.Kao da se premišljala.Vratio se onaj pogled od maloprije,samo što se sad duže zadržao.Uskoro su njezine oči,njezine savršene plave oči gledale u moje. Rav:-Vjerujem da ćemo se dobro slagati.Mislim,Akatsuki nikad ne greši u izboru osoba.Ja sam vrhunac njegove sposobnosti.Nadam se da ću imati povjerenja u tebe. Nisam mogla vjerovati da netko ima takvo mišljenje o meni.Uvjek sam bila ispod svih,nikad pimjećenja,nikad žapažena,i što je najvažnije,nikad nisam htjela biti. Rav:-Hajde,jedi.Dug je put pred nama. | |
| | | Lizzie
Broj postova : 18 Join date : 15.03.2009 Lokacija : Zagreb.
| Naslov: Re: My immortal ned oľu 15, 2009 2:49 am | |
| Mogla sam si misliti da ćeš staviti tu priču. A da napišeš nešto novo za mene *blinka okicama*?
Hmm moram reći da me ova ( Hajde,nestat će hrane. ) rečenica savršeno karalterizira ( sam da još negdje piše da sam pred sebe stavila tanjur palačinki punjenih nutellom xD ). I ona energičnost. Ali plave oči i roza kosa ne -.-'', kao što znaš =P
Savršeno, kao i uvijek ^^ | |
| | | Yuri Tatsuya
Broj postova : 82 Join date : 26.11.2008 Age : 30 Lokacija : Japan
| Naslov: Re: My immortal pon oľu 16, 2009 11:17 am | |
| Mogla sam si misliti da ćeš staviti tu priču. ova mi je jedina dobra-.-
( sam da još negdje piše da sam pred sebe stavila tanjur palačinki punjenih nutellom xD ). i još mršava *lup po glavi*
Ali plave oči i roza kosa ne -.-'' zaboravila sam preurediti na plavu kosu xD | |
| | | Lizzie
Broj postova : 18 Join date : 15.03.2009 Lokacija : Zagreb.
| Naslov: Re: My immortal pon oľu 16, 2009 8:24 pm | |
| - ova mi je jedina dobra-.- Nije istina -.-
- i još mršava *lup po glavi* Mislim da imam onaj gen mršavosti, jer s obzirom na sve šta ja jedem ( i koje količine jedem ) ne bih mogla biti tako mršava. Mh da ne napominjem da već godinu i nešto nisam dobila ni kilu =P | |
| | | Sarahina
Broj postova : 12 Join date : 07.01.2009 Age : 26
| Naslov: Re: My immortal uto tra 14, 2009 6:50 pm | |
| jbt... Ovo sam obozavala. Pishi | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: My immortal | |
| |
| | | | My immortal | |
|
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| |
|