Boku wa Imouto ni Koi wo Suru

ovo sam davno počela pisati,u 9. mjesecu pa sam sinoć napisala nastavak.Ništa dugo i ništa zanimljivo.

Iz Tatsuyove perspektive
Sat je otkucavao 2.45 poslije ponoći dok sam i dalje sjedio sklupčan na
svom krevetu na kat.Mjesec je već odavno bacao svoje zrake na sobu.Oči
su me boljele od pospanosti,ali mi duša i um nisu mirovali.Ona je
spavala na krevetu ispod.Mogao sam joj čuti tiho disanje,njezino
komešanje.Sada joj svilena kosa vjerojatno pada preko usnulih očiju
nošena njezinim dahom dok Mjesec baca svoju sjenu na nju.Njen miris
ispunio je sobu.Bilo je nepodnošljivo.Zašto ja?Zašto se meni ovo moralo
dogoditi?Želio sam da bude moja usprkos svemu,da me ljubi kao ja nju,da
mi se preda,da ne posustaje,da nam ništa ne staje na put.Želio sam ju i
da ona želi mene.Da joj srce za mnom izgara kao što moje izgara za
njom,da osjeti tu snagu koja mi godinama leži potisnuta u grudima.Želio
sam dodirnuti njeno tijelo kamo niti jedna muška ruka nije,njezin
vrat,njezine grudi,njezin struk,bedra,da osjetim njezinu kožu i miris
kojim odiše,da joj moja ruka prolazi kroz svilenu kosu,da joj dodirnem
mekane ružičaste usnice,da osjetim miris njezinih pluća u sebi,da od
svih imena izgovara moje ime,da budemo jedno jednu noć.Moje prljave
misli motale su mi se po glavi dosta dugo.Nisam je htio dati nekom
drugom muškarcu,da je dira,da je miluje,da je voli.Morala je biti
moja.Biti će moja usprkos svemu. Zašto,Bože?!Zašto ja!?Zašto sam ja
morao cijeli svoj život biti ludo zaljubljen u svoju mlađu sestru
blizanku?!

*****

Ušao sam u sobu.Jaknu sam samo bacio preko stolice,torbu uz
stol i sjeo na fotelju do prozora.Vani je pljuštala kiša.Ulica se nije mogla
vidjeti.Kapljice su udarale o prozore toliko jačinom da su stvarale
glazbu.Nisam ih mogao čuti.Misli su mi išle na drugu stvar i ako uvijek.Čak ni
udarci kapljica ih nisu mogli otjerati.Ništa ih nije moglo otjerati osim…jedne
stvari.
Vika je proparala kućom.Znao sam tko je.Vrata sobe su se
nasilno otvorila.Lijeno sam glavu okrenuo.
-Onii-chaaaaaaaaaaaaaaaaan!!!!!!!!Zašto me nisi
pričekao?!?!?!Totalno sam smočena!!!- hvatajući zraka reče mokro djevojče.Sa
kose su joj kapale kapljice kao sa tuša,odjeća joj bijaše toliko mokra da se
slijepila uz nju.I dalje sam gledao.
-Nije mi se dalo čekati.-rekao sam i pogledao ju od glave do
pete.
-A da skineš tu odjeću i odeš se okupati.Razbolit ćeš
se,znaš.
-Ma nemoj.Pa barem ću ostati doma i neću kisnuti jer je
oni-chanu bilo lijeno čekati.-zaderala se.Nisam podigao glasa.Zadržao sam
izgled lijenosti.Ustao sam,uzeo je za nadlakticu i odvukao u kuhinju.
-Hej pusti me!!Hej!!Boli me,manijače!!
Ušli smo.
-Kakva je to buka?-upita žena sa radnim stolom.
-Yuri je došla mokra kući i neće da se okupa.Natjeraj je.
Yuri me je pakosno pogledala.
-Tatsuya,pusti sestru.A ti Yuri…nemoj se drečiti po kući
i…-odmjeri je pogledom- i idi se okupati.Razbolit ćeš se.Tatsuya,pusti je.
Yuri je otrgnula ruku iz moje i odmarširala u sobu.Pratio
sam je pogledom.
-Tatsuya,molim te nemoj da se ovo ponavlja.-reče majka.
-Uredu.
Primijetila je da sam odsutan.
-Hajde idi.Vidim da nisi s nama.-reče i mahne krpom prema
vratima.
-I ti se otuširaj!-vikne mi.
-Naravno.Samo da davež završi.
-Tatsuya… -pogleda me držeći krpu i ruku na struku.
-Dobro,dobro.Shvatio sam.-zakotrljam očima i odem u sobu.
Yuri je trebalo pola sata da bude gotova.
-Nije mi jasno.Mokra je ionako.Mogla je jednostavno samo
staviti šampon i doviđenja.-mrštio sam se dok se njezina vika tj. pjevanje čulo
iz kupaonice.Viknula mi je sa vrata.
-Onii-chaaaaaaaan!Tvoj red.
-Dobro.
Ušao sam u zamagljenu kupaonicu.Nisam ništa mogao vidjeti
sve dok netko nije otvorio prozor.
-Haaah,zbilja je vruće.-uzdahnu Yuri.Kada je se magla
razišla mogao sam je vidjeti.Bila je umotana u ručnik,od grudi do malo iznad
koljena.Kosu je nespretno umotala da joj je poispadalo nekoliko pramenova.Tada
je počelo.
Tada sam osjetio njezin miris,prirodni miris.Šampon ga nije
mogao prikriti a uz ovu paru je bio još jači.Stajala je tu,ispred mene bez ičeg
na sebi osim onog komadića tkanine držeći omotanu kosu desnom rukom.Tijelo joj
se očitavalo.Nježno,sjajno,savršeno i…moje.
-Hej,hoćeš da se otuširamo skupa kao prije?-prekinula mi je
misli.Imala je smiješak na licu
-Ne.Tvoj red je prošao.Gubi se.
-Kvragu,zašto moraš biti takav?!Prema svakome si dobar ali
prema svojoj sestri blizanki nimalo.
-Briši.
Ljutito je uzela odjeću iz košare,izašla i treskom zatvorila
vrata.Stao sam uza zid i skliznuo uz njega do oda kupaonice.Otkopčao sam
košulju oko vrata.Dušilo me.Pohlepno sam uzimao zrak.
-Kvragu,zašto meni,zašto meni?-desnom sam udario o pod
kupaonice,a lijevom se uhvatio za glavu.
-Toliko godina i nije me prošlo.Ovo je prokletstvo.U
sestru,u vlastitu sestru.-počeo sam se sam sebi smijati ali ubrzo sam mogao
osjetiti provalu tuge.
Svukao sam se i otišao pod tuš.
Stajao sam na vratima sobe sa ručnikom na ramenu.Njezin
miris ispunio je sobu.Nostalgija me je uhvatila.Polako sam prilazio njenom krevetu.Ručnik
sam tiho stavio na stolicu dok sam pokraj nje prilazio.Došao sam joj do ruba
kreveta.Spavala je na leđima sa pokrivačem do struka.Na sebi je imala samo
potkošulju.Čuo sam joj disanje,tiho i blago.Sjeo sam na krevet. Vidjevši joj
svilenu kosu razbacanu na jastuku,snene oči i blago otvorene usne nisam mogao
odoljeti.Polako sam koljenima stao sa svake strane njezina tijela,ruke sam
stavio do glave joj pazeći da joj ne pritisnem kosu.
-Ovo je ludilo.Ona mi je sestra.Ovo nije prirodno.Ovo je
bolesno.-mislio sam u sebi.Primakao sam se do te mjere da sam osjetio njezin
dah na licu.Pokrenula je donju usnicu.
-Nakon ovog ništa više neće biti isto.
Uzdahnuo sam i polagano prislonio svoje usne na njene.
Da,poljubio sam sestru.

O.O
Yuri.. ovo je.. ovo je... PREDOBRO!!
Prekrasno opisano... ja inače obožavam incest i yaoi u animeima
i ovo je 100 puta BOLJE
MOLLIM TE BRZO NASTAVAK
=)))
SVAKA ČAST... =D

hh hvala....
obično ljudi ostanu u šoku kada pročitaju.....sve sam mislila da će me se best frened odreći zbog ovog
a za nastavak ne znam....
ovo je bio trenutak inspiracije al imam ideju kako će radnja ići....
kad napišem ide ovdje^^
a kada ćeš ti???

obično ljudi ostanu u šoku kada pročitaju --> pa oni onda nisu normalni XD
meni se ovo previše sviđa XD
ovo je bio trenutak inspiracije al imam ideju kako će radnja ići....
kad napišem ide ovdje^^ --> nadam se da bude uskoro =))
a kada ćeš ti??? --> uskoro ^^

a ovo uskoro....
nemoj da se oduži na tjedan-dva-.-'

trebala bih večeras pisati....
sad kada će biti gotov ne znam ^^

Otvorila je oči.Kada je shvatila u kojoj je se situaciji
našla,šok joj je proparao tijelom.Odgurnula me je i povukla se u kut
kreveta navlačeći pokrivač do vrata.
-Tatsuya...
Zbunjeno me je gledala.
-Zašto si to uradio?
Odvratio sam pogled sa njezinih očiju.Nisam izustio riječ.
-Tatsuya...
Polako mi se približavala.Podigao sam pogled prema njoj.Njezine oči
bile su uprte u mene.Dlan je položila na moje lice.Nisam mogao
pročitati misli u očima.
-Zašto?-upitala me je tiho.
-Je li pogrešno što volim vlastitu sestru?
-Nije.Ali zašto si ono uradio?
-Zar nije očigledno?
-Tatsuya...Ti znaš da te volim,ali...
-Da,znam.Ne možeš vlastitog brata voljeti.
-Volim te,tupane.
Gladila mi je lice.Koliko god sam to želio,sada nisam htio da mi to radi.Rukom sam naglo maknuo njezinu.
-Ti zbilja ne shvaćaš zar ne?Ne shvaćaš na koji način te volim.Ne
shvaćaš da te ne mogu gledati kada razgovaraš sa drugim i smiješ se.Ne
shvaćaš kako ne želim da te drugi takne ili uzme za ruku.Ne shvaćaš da
ne želim da izlaziš na spojeve sa njima.Ne shvaćaš….
Zastao sam.U kratkom vremenu istresao sam iz sebe sve ono što sam htio
zadržati za sebe.Držao sam pogled dalje od njezinog.Možda sam
prenaglio,možda je sve bilo prebrzo,možda nisam ništa ni trebao učiniti
ili reći.Sada sam pokvario i ono što sam dobrog imao sa njom.Znao sam
da ne može promijeniti svoje osjećaje prema meni,osjećaje prema bratu a
ne prema muškarcu.Bio sam uvjeren da je sad sve gotovo,sve dok…

*Yuri POV
Nisam ga mogla gledati ovakvog.Njega volim,ali sada…sada je se sve
promijenilo.Nikad ga neću prestati voljeti.Sada,dio mene je shvatio ono
što ni sama nisam znala.Spavalo je danima,tjednima,mjesecima,možda čak
i godinama u meni,a sada je se probudilo…po prvi put.
Nisam razmišljala o posljedicama,nisam se mogla suzdržati.Možda ću
žaliti jer ništa neće više biti isto.Možda i neću.Znala sam što
hoću.Više nisam dijete.

*Tatsuya POV
Bio sam uvjeren da je sad sve gotovo,sve dok…

*Yuri POV
Osjetila sam njegov dah u sebi.Bio je vruć,slatkast,zamaman.Ruke sam
polako stavila njemu na vrat i privukla mu se.U djeliću sekunde sam
osjetila usporavanje njegovog jezika.Pretpostavila sam da je
iznenađen,da ovo nije očekivao.Ne znam.Idući trenutak mi je
uzvratio.Osjetila sam kako mi temperatura tijela raste.Postalo mi je
mokro.Počeo je se svlačiti.Tada me je panika uhvatila.
-Ne!!
Tatsuya je stao i pogledao me.
-Yuri…
-Dosta je bilo,Tatsuya.Ja…ja ne mogu dalje.
Ako već nisam bila crvena,sada sam.
Pogladio me je po obrazu i nasmijao.
-Uredu je.Čekat ću sve dok ne mogneš dalje.
Ustao je se sa kreveta.Pogledao me je blagim pogledom,pogledom onog koji voli.
-Kasno je.Idi spavati.
Popeo je se na svoj krevet.Čula sam šuškanje pokrivača.Povukla sam svoj natrag na sebe i legla.Tada sam znala…

*Yuri i Tatsuya POV istovremeno
Spavanja neće biti.

Omg. Ako netko zna genijalno započeti i privući moju pažnju onda si to definitivno ti.
Sviđa mi se, sviđa mi se ideja, sviđa mi se kako si ju prenjela na papir (word) i sviđaju mi se neki djelovi.

Ummm, nije da mi osobno smeta ali zapeče u oku, ako je moguće da staviš razmak iza znaka iterpuktacije?
Nekak mi je nepregledno pa se često izgubim i tražim svoj redak. >.<
Ako možeš, ako ne, ne treba. =)
Sviđaju mi se opisi i izbor riječi.
Sa kose su joj kapale kapljice kao sa tuša. ~Savršen! Savršen opis! O:
I da, mogu možda u likove? ^_^
Iiii kad bu nastavak! =D

Omg. Ako netko zna genijalno započeti i privući moju pažnju onda si to definitivno ti.
hvala^^

Sviđa mi se, sviđa mi se ideja, sviđa mi se kako si ju prenjela na papir (word) i sviđaju mi se neki djelovi.
hvala^^ again....imala sam još neke priče ali ova mi se čini nekako...ne znam ...jednostavno pričanje o zabranjenoj temi privlači više pažnje od nekih koje su općepoznate....

Ummm, nije da mi osobno smeta ali zapeče u oku, ako je moguće da staviš razmak iza znaka iterpuktacije?
Nekak mi je nepregledno pa se često izgubim i tražim svoj redak. >.<
Ako možeš, ako ne, ne treba. =)
nema problema....kada budem postala na forumu stavim...otvorila sam i blog s ovom pričom^^

I da, mogu možda u likove? ^_^
trenutno nemam pojma na čemu sam tj. ne znam kako će priča točno dalje teći jer nemam namjere ići po mangi...ona mi je samo ideju dala.....okoprilike znam neke radnje ali ih trebam upotpuniti....trenutno još razmišljam o tome kako će se sve ovo završiti....

Iiii kad bu nastavak! =D
kada mi best frendica zaprijeti životom mislim da bi mogao uskoro ali nisam sigurna....budem preko vikenda pokušala pisati....

ok bude nastavak brzo^^
sada moram nešto obaviti pa se bacam na posao

*Tatsuya POV
- Tatsuya,Yuri,ustajte se ako mislite ići kod bake i djeda!!
Sve što znam jest to da sam se spustio niz stepenice bez ikakvih posljedica.Pogled mi je poletio prema Yurinom krevetu.Navlačeći pokrivač preko glave,okrenula je lice prema zidu.Naravno,ovo je bilo prerano za nju.Navukao sam papuče i oteturao do kupaonice.Prestrašio sam se svog odraza u ogledalu.Ogromni podočnjaci,napola sklopljene oči,razbarušena kosa,krivo okrenuti gornji dio pidžame.Bilo je grozno,ali šta sam trebao očekivati?Oči sam sklopio tek u samu zoru.Nisam si mogao priuštiti tu privilegiju da zaspem prije jer nakon onog sinoć…sve što sam cijelo vrijeme radio bilo je fokusiranje svih svojih osjetila i na najmanji njezin pokret,njezino disanje ili govorenja u snu.Večeras ga nije bilo a obično se svake večeri raspriča.Ona to ne zna.
Nakon što sam se nekako uspio vratiti natrag u jedan komad,izašao sam iz kupatila,presvukao se i krenuo prema vratima sobe.U tome trenutku čuo sam šuškanje iza sebe pa sam se okrenuo.
Yuri je sjedila na svojem krevetu trljajući oči i zijevajući.Kada me je ugledala,zijevanje je prestalo,prestala je trljati oči i zacrvenila se.
- Hajde,moro,brže se ustaj inače idemo bez tebe pa ćeš ostati sama kući,a ti se toga bojiš.-rekao sam joj okrutnog glasa.
I dalje me je gledala iznenađenim očima.Znam šta je mislila:nakon onog sinoć,sad ova reakcija.Bilo mi je žao da pomisli da sam se samo igrao sa njoj pa sam nabacio smiješak.
- Nećeš ostati sama jer ću te ja čekati.-rekavši to zatvorio sam vrata za sobom.

Sjeo sam za stol u kuhinji dok je majka stavljala doručak.
- Pa gdje je Yuri?Zakasnit ćemo.-reče majka pogledavajući prema vratima.
- Nije se davno ustala.-rekao sam bez imao zanimacije za išta.
- Ako ne požuri morat ćemo bez nje poći.
- Hajdemo mi odmah ići,a ona neka sama ostane.Možda se nauči pameti.Još ako budemo te sreće da netko provali u kući i odnese je.Ja znam da neću jamčevinu skupljati.
- Tatsuya!!Pobogu dijete,šta se tebi događa?!-
Majka je se odjednom našla na nogama streljajući me pogledom.U tom naglom skoku i udarcu dlana o stol srušilo je se mlijeko.Baš u tom trenutku Yuri je ušla.Scena je možda bila malo začuđujuća.Tata sa novinama u rukama ne obazirući se na ništa,majka stoji sa rukama na stolu a ispred nje proliveno mlijeko,a moj izgled vukao je na lijenost.
- Šteta.Ipak se moja nadanja neće ostvariti još neko vrijeme.-glas mi je zvučao pun dosade i nebrige.Yuri je sjela za stol do mene (kao i svako jutro) a majka je pošla počistiti mlijeko.
- Šta se dogodilo?-pitajući Yuri nas je sve pogledom prešla.
Tata je osjetio njezin pogled na sebi i samo je jednostavno rekao:-Nisam pratio.- i nastavio svojim poslom.
Pogled je uprla prema majci,a ona je se nasmiješila koliko je mogla.
- Ma malo smo se Tatsuya i ja porječkali.To je to.
Došao je red i na mene.Imao sam kratko vrijeme da se pripremim.Znao sam da njezinom pogledu neću moći odoljeti.Samo sam se nadao da neću puknuti pred majkom.
- Htjeli…-majka me je pogledala-…tj. htio sam te ostaviti samu doma i nadati se da će te netko ukrasti kako bi se riješili tereta,ali majci se ta ideja očito nije svidjela…na moju žalost.
Nastavio sam hladnokrvno žvakati posljednji komadić kruha,ustao se i uputio prema sobi.
Naravno,uvijek na isto mjesto.Fotelja do prozora.Svalio sam se u nju i pogledao prema van.Koliko god sunce grijalo i obasjavalo i koliko god to godilo drugima,ja sam se nadao skoroj kiši.Vedro vrijeme nije ono što želim jer moj čin učinjen noćas nije ništa drugo nego grijeh koji sam svojevoljno i svjesno učinio.Sunca nisam zaslužio jer sam njezino iskoristio.Koliko god to sebično zvučalo,drago mi je.Jedna misao o njoj i meni skupa,o nas zajedno kao paru,kao jednom,otjera sve moje misli o tom postupku.Jednostavno sam znao da je grijeh počinjen i nemam namjere pokajati se,nema povratka.Ne žalim,zbilja ne žalim zbog svog postupka.Našao sam vječno počivalište svoje duše na ovom svijetu i sretan sam.

- Hajdete vas dvoje,upadajte!!Već kasnimo!!-kao i uvijek majčina vika se čula iz auta.
- Dobro,dobro!!-upali smo u auto.
- Dobro,pa gdje ste vas dvoje?!-majka se okrenula i pošteno se izderala.-Već kasnimo,a imamo tonu posla.Rodica vam se udaje,a vas nije briga.
- Naravno da nas nije briga jer curu ni ne poznajemo.-pokušao sam joj uzvratiti.
- Da smo je možda upoznali možda bi bili malo brži,al ovako nas je nebriga.
- Tatsuya...daj ne pjeni se.-reče Yuri povlačeći me za rukav.
- Yuri pusti me.Ako se naša majka toliko brine oko neke nama nepoznate žene da se zbog nje dere na vlastitu djecu,uzvratit ću.Neću dati nikome za pravo da se dere na mene zbog glupe i nevažne stvari.
- Tatsuya,ostaješ kući!!!!!!!!!!!!Gotovo,nećeš ići!!!
- Draga,smiri se molim te.Daj da više krenemo.Nikako da shvatiš da te vlastiti sin pokušava natjerati da još više zakasnimo jednostavnom dernjavom.-smireno će tata.
Majka ga je samo uzaludno pogledala,a zatim u nevjerici pogledala Tatsuyu.
- Dokaz da je netko pametan u ovoj obitelji.Hvala,tata.-rekao sam kroz smijeh.
Pogled majčinih očiju dao mi je do znanja šta slijedi.Zamahnula je rukom i opalila mi dobro jak šamar,tako jak da sam se zamalo srušio na Yuri.
- Kada tamo dođemo,ponašat ćeš se kulturno i u skladu sa tvojim uzrastom.Ako se budu ponavljale ove scene,ideš prvim busom kući.-reče i pođe se okrenuti,ali se opet i vrati i opali mi još jedan,jednako jak.Svo troje smo je pogledali u nevjerici.
- Bit će gore idući put.-reče i tek se tad okrene.
- Dragi,vozi.
Yurin dlan je se našao na mojem obrazu i pogladila.
- Dođi.
Privukla me je prema sebi poljubila u obraz,crven od udarca.Njezine mekane usne su bile melem.
- Lakše?
Imala je nevjerojatno blag pogled.Možda ne vidim tako dobro,ali tračak ljubavi je zasjao.
- Puno.
Privukao sam je sebi.Zamakli smo u neki tunel ispod mosta.Poljubio sam je.Da,sada je sve lakše.



blog sa pričom ^^
http://forbidden-love.blog.hr/

-Hajdete vas dvoje.Na odmorištu som.Protegnite noge.
Na očeve riječi otvorio sam oči.Vani je se već polako i
mračilo.Nije se bližila noć.Ne, to su bili oblaci koji su se počeli nakupljati
već od našeg izlaska iz grada.Prilagođeno meni.Htio sam se ustati,ali osjetio
sam pritisak na prsima.Jedva svjestan sebe spustio sam pogled i vidio Yuri kako
spava.Izgledala je nevjerojatno blaženo.Njezina glava pratila je kretnje mog
disanja.U tome trenutku osjećao sam se bliže njoj.Možda ikad fizički nećemo
biti jedno,ali ako je ovo najbliže tome,neka ostane ovako vječno.
-Ne možemo se drugo zadržavati.-čula je se očeva vika sa
neke pristojne udaljenosti.Nisam je želio buditi,ali ukočenost mi je prošla
tijelom.Iako s obzirom na svoju dob nije bila mnogo teška,ipak duže vrijeme
pritisak je sve jači te je imalo svoje posljedice.
-Yuri…Yuri,probudi se.-pokušao sam tihim glasom i laganim
gurkanjem.Znao sam da neće uspjeti.Ona je i dalje spavala.
-Yuri,ide mali pauk.Mislim da će te ugristi.
Koliko god taj plan bio dobar i koliko god je njegov bit
uspio,posljedice su bile kobne.Na spomen malog pauka,njezin lakat dobro je
udario u moja prsa,ona je svojom glavom pukla o krov auta,a sokovi koji su se
nalazili iznad u mrežama završili su po meni.Na moju nesreću bili su u
tetrapaku.Dobio sam slatko kupanje.
-Ajme,Tatsuya,oprosti,oprosti,oprosti,oprosti!!!!
Već sam osjećao zujanje muha oko sebe.
-Miči!!!-odgurnuo sam je od sebe i istrčao uz
automobila.Pogledom sam tražio onu malu oznaku za toalet.Kada sam je
pronašao,smireno sam ušao.Nikog nije bilo,a i nije me čudilo.U onoj brzini
kojom sam trčao po odmaralištu nisam vidio niti jedno auto osim našeg niti
ikojeg čovjeka.Umio sam lice,kosu stavio pod slavinu.Nakon toga svukao majicu i
oprao gornji dio tijela.Voda je bila ledena.Iako je bilo toplo
poslijepodne,znao sam da ću se prehladiti ako dugo ostanem mokar.Iza sebe sam
čuo otvaranje vrata.Hladni vjetar je prodro u toalet.Refleksno sam okrenuo
glavu.Mokra kosa mi je padala preko očiju tako da nisam dobro vidio,ali u jedno
sam bio siguran…nije muško.Sitna figurica,očito nejakog dijela.Izgovorio sam
ono prvo što mi je palo na palo na pamet.
-Yuri?
Vrata su se zatvorila.
-Donijela sam suhu majicu i ručnik.
Maknuo sam kosu sa očiju i vidio Yuri.Prišla mi je i pružila
ih s pogledom uperenim prema podu.Nije me pogledala.
-Hvala.Već sam mislio da ću mokar morati do auta.
Uzeo sam ih te stavio na kraj lavaboa(ne pitajte-.-riječ
grozno zvuči).Osjetio sam kliženje nečeg slatkog sa kose pa sam je opet stavio
pod vodu.Od hladnoće sam mislio da će mi lubanja raspuknuti.
-Tatsuya,bilo bi dosta.
Povukla me je od slavine,bacila ručnik na glavu i počela mi
sušiti kosu.
-Šta..?
-Voda je ledena,vani je hladno.Trebaš je što prije osušiti
ako misliš izaći.
Od ručnika nisam vidio nju,ali propela je se na vrhove
prstiju.Bliznaci možda jesmo,ali neke razlike su jednostavno ogromne.Pustio sam
je da suši.Lagano je trljala,na svakom mjestu pomalo.Godilo mi je.Bilo je
umirujuće.Odjednom,stala je.Skinula je ručnik i stavila ga na
lavabo(-.-).Pogledom mi je letjela s oka na oko i na kraju me uzela za
ruku,povukla prema prvom zidu i naslonila me na njega.Ruke je stavila pored
mene.Gledao sam je u nevjerici.
-Yuri…
-Začepi.
Poljubila me je.Ne ono nevino,ne sramežljivo već…već me je
poljubila(French kiss).Držao sam stanje šoka pa sam je odgurnuo.
-Yuri,koji ti je vrag?
-Ne mogu se suzdržati.U autu sam zamalo pukla ali nisam mogla pred majkom i
ocem.
Ponovno je jako prislonila svoje usne mojim.Nisam htio
prekinuti ali morao sam znati.
-Yuri,zašto?Zašto ovdje i zašto sada?
-Kada dođemo kod bake i djeda nećemo moći nikako biti
sami.Sada samo hoću da te se nasitim da ne bih pukla pred svim onim ljudima.
-Yuri…
Ušutkala me je svojim usnama.Htio sam da pusti jer je svakog
trena netko mogao upasti,ali nije popuštala.Nije popuštala ni u poljupcu,a ni u
držanju mene pribijenog uz zid.Nisam se mogao boriti protiv onog što i sam
hoću.Slijedio sam njen ritam.


*Yuri POV
Držala sam ga pribijenog uza zid.Ovo mi je bila zadnja
prilika da ga imam uz sebe za dugo vrijeme.Osjetila sam kako se njegov jezik
pokušava povući jer me je pokušao odgurnuti,ali držala sam sve konce.Opirao je
se jače sve dok na kraju nije se uspio osloboditi.Pogledao me je na trenutak a
zatim odvukao u jednu od kabina,zaključao vrata i mene pribio uza zid.
-Sada smo sigurni.
Nasmijala sam se,uzela mu glavu u ruku i povukla je k
sebi.Usne su nam se ponovno spojile.Jezikom sam ponovno potražila njegov.Nisam
htjela pustiti.Ruke sam spustila na njegova leđa.Za svoje godište imalo je
razvijeno tijelo.Ruke su se spuštale i završile na stražnjici.
-Yuri…
-Začepi.
Uzela sam mu ruke i zavukla ih pod svoju majicu.Shvatio je
bit.Bridio je mojim tijelom prema gore dok mi nije došao do grudi.Majica mu je
smetala.Uzeo ju je i svukao.Završila je na podu.Polako sam se odmakla sa
njegovih usana i polako mu,ljubeći ga,prelazila preko njegove čeljusti do
vrata.Iako je voda po njemu bila hladna ,tijelo mu je gorilo.Ljubila sam ga po
vratu.Osjetila sam kako rukama prelazi po mojim leđima te,došavši do mojeg
grudnjaka,otkopčao ga je.Spao je.Privukao me je još bliže sebi.Rukom je se
polako spuštao do mog struka.Došao je do kraja traperica.Ruku je počeo
podvlačiti ispod njih.
Hladni vjetar proparao je toaletom.Vrata su se
otvorila.Doslovno smo se zaledili te naglo odvojili jedno od drugog.
-Tatsuya?
Tata.
-Jesi li tu?
Pogledali smo se.Nije nas smio vidjeti zajedno,ne ovako…neobučene.Klimnula sam.
-Ovdje sam,tata.-rekao je Tatsuya.
-Jesi dobro?Zašto su majica i ručnik na lavabou(-.-)?
-Yuri me je polila sokom.Sve je uredu.Brzo ću doći.
-Aa,uredu.

*Tatsuya POV
Krenuo je prema vratima.Htio sam odahnuti.
-E,da.Znaš li gdje je Yuri?
Novi val hladnoće prošao je kralježnicom.
-Ne,ne znam.Da nije negdje okolo ili u ženskom toaletu?
-Da…
Tišina.
-Požuri,ok?Moramo poći.
-Naravno.
Čulo je se šuštanje vode iz lavine,njezino zatvaranje te
otvaranje i zatvaranje vrata toaleta.
Odahnuo sam.Pogledao sam Yuri.Još je bila u blagom šoku.Povukao
sam je k sebi i čvrsto zagrlio.
-Uredu je.Sad je sve uredu.
Tresla je se.
-Yuri?
-Zamalo smo uhvaćeni.Da me nisi ovdje odvukao,tata…
Glavu je pribila uz moja prsa.Osjećao sam nešto mokro kako
klizi niz njih.
-Daj,ne plači bez razloga.Sve je uredu.Nemoj plakati.
Uzeo sam joj glavu u ruke i poljubio ju,nježno i
lagano.Nakon toga sam joj se nasmiješio.
-Hajde,moramo ići.
Pomogao sam joj da se obuče.
-Ja ću prvi,a ti kasnije za mnom.OK?
Dotakla je moje usne svojim.Potvrdan odgovor.Nasmijao sam
se.Izašao sam iz kabine,navukao majicu,popravio kosu,uzeo ručnik i izašao iz
toaleta.Požurio sam prema autu.Dio preliven sokom bio je prekriven ručnikom pa
sam sjeo na njega.Čekali smo Yuri nekoliko minuta.Čim je ušla,majka je odmah
počela komentirati.
-Gdje si bila?
-Toaletu.
-Zašto mi se nisi odazvala kada sam te zvala?
-Možda nismo bili u isto vrijeme.Napravila sam krug oko odmarališta.
-Draga,prestani.Nije uradila ništa protuzakonito.
Pogledi Yuri i mene su se sreli.
-Dajte da napokon krenemo.
Tata je upalio auto te smo ubrzo izašli na autocestu.Umor od
hladne vode me je svladao pa sam legao koliko sam mogao.Zatvorio sam
oči.Osjetio sam težinu na prsima.Otvorivši jedno oko,ugledao sam
Yuri.Nasmiješio sam i zaspao.


ne sviđa mi se

Noć je odavno pala.Našli smo se pred ogromnom kućom.Tata je zatrubio malo jače nego što je u ovo doba bilo potrebno.Ulazili smo u dvorište kuće a glavna vrata su se otvorila i izašlo je dvoje vremešnih staraca.Dok je se tata parkirao,majka nam je iščitavala posljednje upute i upozorenja.
-Dakle,nema vike,nema skake sa malom djecom.Yuri,ovo pogotovo ide tebi.-Yuri je voljela malenu djecu.Ako je se ikad više smiješila onda je to bilo vrijeme provedeno sa njima.Na moje pitanje šta vidi u tim kričavim,malenim stvorovima,odgovor je bio jednostavan:-To je nešto najjednostavnije i najsvetije što kroči svijetom.Nisam joj shvacao odgovor,nisam ni želio,ali njezin sjaj u očima dok o njima ili sa njima zbori bio je kristalan.Htjela je svoje imati,kad-tad.Imat će ga,a za to ću se ja pobrinuti.
-Pomažete po kući.Znate da su baka i djed stari i trebat ce im sva moguća pomoc.To ce biti vaše glavno zaduženje tijekom ove svadbe.
-A šta će ostali rodaci raditi?Sjediti i uživati dok ih mi služimo?-prekinuo sam ju.Majka je suzila oci,shvatila je poantu pitanja i rekla:-Da,i to ćete tj. ti ćeš to raditi ako bude potrebno.
Jedina pomisao koja mi je u tom trenutku proletjela glavom bila je:-Majka ti je.I žensko je.Pusti.
-Hajde,draga mislim da bi bilo dosta.Odrasli su i već znaju šta je dobro,a šta nije.Tatsuyu je možda malo previše uhvatio pubertet i to je razdoblje u kojem ćemo ga jednostavno morati trpjeti.Nisi muško da shvatiš to doba.
Tata je uvijek stajao uz mene kada je bilo potrebno i uvijek hoće…nadam se.
Dobio sam osjećaj da je majka odustala od dalje svađe.Gledajući je,shvatio sam da se samo pokušava obraniti od prebuntovnog sina.Bih li joj trebao zamjerati,ćak i uz sve one šamare?Mislim da ne.
Auto je zaustavljeno pred ulazom u garažu.Izašli smo i krenuli u susret baku i djedu.Iduci sporo prema nama,raširili su ruke da nas zagrle.Prva je Yuri upala baki u zagrljaj tj. ja sam je gurnuo,dok je djed mene samo potapšao po ramenu i nasmijao.
-Tatsuya,koliki si izrastao.Draga,mislim da me prestiže.-rekao je djed gledajuci me od dna do vrha.Za svoju dob bio sam prerazvijen,dok je Yuri zakržljala.Visine od oko 185 cm,širokih ramena,tijela koje je pristajalo mojoj visini i jakih crta lica,uz oca bio sam najviši u obitelji.Yuri je sa svojih jedva 165 cm dodirivala moju bradu.Da,blizanci smo.Slicnosti nema.Možda jednostavna pogreška u naše, razvoju u utrobi,želja prirode ili u nešto drugo.
-Dragi,ti se sigurno šališ.Tatsuya jest da raste,ali ti se smanjuješ.Dođi baki da te zagrli.-našali se baka sa djedom,pusi Yuri i poleti meni.Djed je zagrlio Yuri i pružao ruku prema mojem ocu.
-Zete,hvala što si došao.Uz sve goste koji budu dolazli,jedna ruka pomoći uvijek dobro dođe
-Nije bio problem.Vidim da smo prvi.Gdje su ostali?
-Dolaze tek sutra ili prekosutra.Ne žuri nam se pretjerano.Imamo još tjedan dana do svadbe.
-Samo reci ako bude trebala bilo kakva vrtsa pomoći.Zato smo ovdje.I nemoj se suzdržavati.
Tata je volio oca moje majke.Ponašali su se kao sin i otac.Sin kojeg moj djed nikad nije imao i oca kojeg je moj otac davno izgubio.Možda je tu shvaćanje mog oca za mene.
-Kćeri!!
Baka me je pustila i pohitala majci u zagrljaj.Zagrlile su se i izljubile.
-Hajdete,idemo u kucu.Vani se spušta noc,a noc je ovdje hladna.Idemo se zagrijati kojim picem i naravno…-pogled uperivši u mene i Yuri-…toplim kakaom.Baka ga je vec spremila.-nasmiješeno će djed te uhvati tatu oko ramena,a tata i njega te polako krenuše prema kući.Majka je baku uhvatila pod ruku i slijedile su njihov primjer.
-Tatsuya,izvadi stvari,može?-cuo sam tatin glas.
-Ok.Sve stvari?
-Sve stvari.Yuri,pomozi mu.
-Hajdemo.-uzeo sam Yuri za podlakticu i povukao prema autu.Izvadili smo iz prtljažnika sve kofere,unijeli u kuću i vratili se po svoje stvari na zadnjem sjedalu.Pustio sam prvo Yuri jer je imala tonu stvari razbacani svukuda po dnu auta.
-Kvragu.-rekla je dok je pretraživala dno.
-Problem?
-Ne mogu pronaci sat.Onaj što mi ga je baka darovala,sjecaš se?Obećala sam da ću ga uvijek nositi.
-Sjećam.Pomakni se da ga potražim.
-Ne,ne treba.Uzmi svoje i idi u kuću.Brzo ću doći.
Nisam razmišljao.Uhvatio sam ju za struk,povukao,leđa joj stavio na sjedalo i,stavivši ruke sa svake od njezinih strana,skoro legao na nju.
-Tatsuya…vidjet ce nas netko.
-Briga me.
Ugrizao sam ju lagano za donju usnu.
-Tatsuya…
-Tiho.Budi tiho i nitko nas čuti nece.
Ušutkao sam je poljupcem.Osjetio sam njezino lagano komešanje i pokušaj odbijanja.Na usnama sam joj ocitavao strah da nas ne otkriju.Lagano sam se odvojio i pogledao je u oci.
-Nemoj se bojati.Vrijediš mi više od svega i uvijek cu biti tu da te zaštitim.Ako nas i vide,nemoj se plašiti.Samo se drži mene i sve ce biti dobro.Ja cu te čuvati.
Zacrvenjela je se.Osjecao sam vrucinu njezine krvi koja je ubrzala kroz vene joj.Polako,oči su joj se napunile suzama.Nije ih pustila,niti je mogla.One su imale svoje značenje.Njezin strah.One su bile njezin strah koji je lagano izlazio.Znao sam da je ovo samo dio njega,ali kad-tad ću ga se zauvijek riješiti.Samo sam joj uputio lagan osmijeh.Uzvratila mi je s još većim,povukla me i poljubila.Rukama mi je obgrlila vrat i vukla me prema sebi.Osjetio sam kako joj je disanje usporilo.Bio sam pretežak.Iako nisam želio,odgurnuo sam se od nje.
-Ugušit cu te težinom.
Pogled mi je poletio prema prozoru.Vani je polako padao snijeg.
-Hajde mislim da je vrijeme da uđemo u kuću.Postaje hladno.I da…sat ti je oko ruke.
Iznenadeno je podigla desnu ruku i ugledala ga.
-Zašto mi nisi rekao?!?!
-Zato jer me onda ne bi poljubila.-nabacio sam zločesti smiješak.Povukao sam ju za ruku,izveo iz auta i uzeo svoje i njezine stvari.Zalupio sam vratima i zajedno smo pohrlili u kucu.Na stolu nas je čekao topli kakao.Bio je ukusan i topao,ali nije se mogao mjeriti s Yuri.


malo sam brzo izbacila zadnja tri posta pa mislim da ću sad uzeti kratku pauzicu od nekoliko dana da sve složim u glavi i (naravno) da imam vremena učiti
hope you like it 'cuz I don't ^^''

kad će nastavak?
=))

*Tatsuya POV
Prošla su tri dana od naše dolaska kod bake i djeda.

*Yuri POV
Nikako nismo mogli biti sami,čak ni da popričamo u miru.Kuća je bila krcata rodbinom za koju nismo ni znali.

*Tatsuya POV
Nisam je mogao ni poljubiti,ni dotaknuti,a da ostali ne bi to primijetili.

*Yuri POV
Uvijek je netko bio oko nas.Imala sam osjećaj da me čak gledaju dok sam u kupaonici.

*Tatsuya POV
Postajao sam nestrpljiv,zbilja nestrpljiv.Ovo je…Gledati je,a ništa ne raditi…

*Yuri POV
Bojala sam se njegove reakcije.Bojala sam se da će to učiniti pred svima.

*Tatsuya POV
Mnogo puta mi je nedostajalo da zanemarim sve u kući i da to učinim.

*Yuri POV
Svaki dan je donosio novi strah.Šta bi bilo da se otkrije,da majka i otac otkriju?

*Tatsuya POV
Nisam se bojao toliko za sebe koliko za nju.Jer ako se sve
otkrije,…razorit će je.I nju i našu obitelj.To je bio razlog zašto sam
povlačio žudnju u sebe.

*Yuri POV
Ali uspjet će do kraja izdržati.Znam da hoće.Vjerujem mu.

-Yuri!!Molim te,dođi ovamo!!-zaderala je se majka sa kućnog
prilaza.Držeći buket (ili radije buketinu) ružičastih ruža i krenula
prema vratima.
-Si me trebala nešto?
-Dakle,Yuri,htjela sam te upoznati sa rodicom Spartom.-pokazala je na
djevojku plave kratke,na krajevima šiljaste kose i dubokih smeđih
očiju.Na sebi je imala široke drečavo-zelene hlače,prugastu
narančasto-crvenu kratku majicu preko koje je bio plav dux,s kapom
preko glave.Tenisice su bile one reperske,bijele boje.Žvakaću gumu
razvlačila je prstima i ponovno vraćala u usta.Pogledom me je
prešla,mahnula glavom i rekla: -Hej!- Nakon toga je prošla mimo mene i
ušla u kuću.I majka i ja pratile smo je pogledom.
-Sa koje strane mi je rodica?-upitala sam majku.
-Njezin tetak i tvoja strina su rođaci u trećem koljenu.
-Aha.I po tome smo u rodu iako jedva da imamo istu krv u sebi?
-Da. – reče majka i nasmiješi se. –Pokušaj biti dobra sa njom,uredu?Nova je ovdje i ne poznaje skoro nikog.
-Bit ću dobra prema njoj koliko ona bude prema meni.
-Yuri…- stisnula je oči i pogledala me.
-Šta?Pa nemam namjere skakati oko nje ako ona ne želi moje društvo.Nisam ovdje da zabavljam nekog već da pomažem.
Majka je uzdahnula.
-Iskreno,iz dana u dan sve više počinješ ličiti Tatsuyi.Hajde,odnesi to
cvijeće tetki Kumiko.Treba srediti da izdrži do prekosutra.I da,Sparta
je sa tobom u sobi.Ostale su pune.

(…)

Sjedila je zavaljena na kauču s nogama preko stola i pogledom uperenim
u TV,a Tatsuya je sjedio na fotelji također s pogledom uperenim u TV.Na
ekranu je bio dokumentarac o životinjskom svijetu u stepama
Afrike.Dnevni boravak je bio u potpunosti prazan.Nisu razgovarali.
- Hej vas dvoje! –prišla sam im sa smiješkom.Sparta kao da me nije ni
čula već je i dalje nastavila buljiti u dokumentarac.Tatsuya je okrenuo
glavu,nasmijao se i napravio mjesta da sjednem.Sjela sam pokraj
njega.Čvrsto me je uhvatio za ruku.
- Hej,Sparta!!-zazvala sam je,ali nije se ni okrenula.Na dokumentarcu
se trenutno prikazivala borba odraslih lavova,a ona je u to blenula,a
da nije trepnula niti jedanput.
-Čudna cura. –rekla sam Tatsuyi i okrenula glavu prema njemu.Na moje
iznenađenje,poljubio me je.Od iznenađenja odgurnula sam ga od sebe.
-Jesi ti lud?!Netko može upasti,a i Sparta je ovdje.
-Daj,nitko neće upasti jer ih većina nije ni kod kuće,a ovo…-mahne
glavom prema Sparti…-ne primjećuje ništa oko sebe.Mislim da da kuća
gori ne bi ni prstom makla.
-Da,al' opet može netko upasti i onda je sve pokvareno i …
-Arg,začepi.
Ušutkao me je poljupcem.Jedva sam odbila prvi put,a znala sam da ovaj
put neću moći odoljeti.Bilo bi uzaludno i pokušati.Tri dana.Toliko dugo
nisam osjetila njegove ruke,miris,okus,usne.Bile su mi kao opojno
sredstvo.Nakon prevelike doze,možeš podnijeti njezin nedostatak neko
vrijeme,ali kada je ponovno probaš ne možeš i ne želiš joj se
oduprijeti i sve više počinješ uživati u svakoj mogućoj sekundi dok je
koristiš.Ne znam zašto,ali njegov dah ovaj put je bio slađi nego
inače.Na stolu je bilo omota od čokolade.Počela sam se pitati da li je
to razlog.Ne znam niti je tako važno.Sjela sam mu u krilo,okrenula se
prema njemu is stavila mu ruke oko vrata.Ljubeći ga sve više sam se
pribijala uz njega dok nisam došla do točke kada sam osjetila vrućinu
koja mi je pružala iz donjeg dijela tijela.Dotaknuo mi je
klitoris.Odvojila sam se od njega pokušavajući doći do zraka.
- Mislim da bi trebali stati.Postajete gadni.
Refleksno smo se odvojili i pogledali Spartu.I dalje je gledala u
TV,ali sada su bile samo reklame za jogurt.Strah mi je proparao
tijelom.Temperatura sobe opala je nekoliko stupnjeva.Osjetila sam brzo
micanje Tatsuyjinih prsa.Sparta je ugasila TV i krenula prema vratima
koja vode u kuhinju.
- Ja…-pokušala sam nešto reći,naći neku ispriku,razlog,ali riječi nisu izlazili iz mene.
- Ne brinite se.Cinkanje i uvaljivanje ljudi u nevolje ili u njihovu jamu me ne zadovoljava.Smatrajte se sigurnim.
Čulo se zatvaranje vata.

evo ga^^