Anime Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Anime Forum

Anime forum
 
Početna stranicaPortalLatest imagesPretraľnikRegistracijaLogin

 

 My immortal

Go down 
+3
dattebayo
shoujo_manijak
Yuri Tatsuya
7 posters
Autor/icaPoruka
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: My immortal   My immortal Icon_minitimepet stu 28, 2008 12:31 pm

počela sam je već pisati ima oko pola godine i obavljujem je na blogu al i ovdje ću ako nemate ništa protiv^^

LIKOVI:
Lana Mundrell
My immortal 2ln9zb9
Prije živjela u Engleskoj u malom gradiću u sredini i pohađala
Haeistings.Preselila sam se u Japan u Tokyo jer je moj otac dobio bolji
posao.Napustila sam Haeistings,svoje prijatelje i svog brata te otišla
za roditeljima.Upisala sam se na Cross Akademiju na sjeveru Japana koja
se uvelike razlikuje od Haeistingsa.Tiha sam,povučena i u svojim
mislima.Ponekad se toliko isključim iz ovog svijeta i zatočim u svojim
mislima da me je teško vratiti.Jedini koji za sada u tome uspijeva je
Tam Drown.Također volim mirna,tamna i svjetlošću svijeća obasjan
prostor.More i stijene me vraćaju u život.Moj dolazak na Cross
Akademiju mi je uvelike promijenio život.

Tam Drown
My immortal Ofwku8
Prva osoba koju sam upoznala u novoj zemlji.Vratila mi je onaj
izgubljeni dio mene iako to još ne zna.Njegova pojava vraća svakoj
osobi nešto izgubljeno jer zrači zaraznim optimizmom.Iznimno lijep te
se cure lijepe za njega.Prefekt na drugoj godini.Zbog mog dolaska na
Cross Akademiju život ce mu se promijeniti.

Raven Evangeline Willow
My immortal 2czd2xg
Prva osoba osim Tama s kojom mogu razgovarati.Na mojoj godini.Kao
većina učenika na akademiji ističe se svojom ljepotom; visoka,
mršava,ruzicaste kose,zgodna,bijede kože,vječno u crnoj i svakoj
mogucoj tamnoj boji.Na prvi pogled umišljena jer se tako čini svaka
lijepa osoba,ali je odlična kad se bolje upozna zapravo je zabavna,može
mnogo pričati,malo prebrzo plane,osjećajna iako to prikriva.Predala je
svoje srce jednoj osobi al se boji biti povrijeđena te pokušava naći
načina da mu to pokaže.Jedna od osoba koja skriva tajnu akademije.

Akatsuki Podolski
My immortal 33kc8k9
Zgodan,prelijep,šarmantan,umišljen,playboy.Ovo je temelj njegovih
osobina i u mnogim očima njegov karakter se temelji na
ovome.Naravno,ispod te površine skriva se potpuno drugačija
osoba.Zapravo je zabavan i ubitačno djetinjast za svoje godine.Jedino
zbog čega cure padaju na njega je njegov izgled i strastvene
oči.Napomijem da je naporan u nekim situacijama al zna biti od
koristi.Iako ga mnoge cure okružuju on se odredio za jednu koja ga
nikada niej tako gledala te daje sve od sebe da joj pristupi al na
krivi način.Također spada u osobe koja ima tajnu.
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimesub stu 29, 2008 4:57 pm

1.Beginning


Otvorila sam oči.Svijet se pojavio
preda mnom.Soba se ocrtavala kao svako jutro.Ustala sa se te tmurno
odšetala do kupaonice.Sama pojava mog lika na ogledalu mi se smučila.Da
se bar mogu zamijeniti sa nekim.Da bar mogu izaći iz svoje kože.Da se
bar nikad ne ustanem,ne probudim…
I naravno kao svako jutro iz tih misli me trgnulo mamino dozivanje.
Mama:-Lana,doručak!!!
Ja:-Eto me.
Šta sam mogla uraditi nego poslušati to biće u prizemlju.Spremila sam
se što sam najbolje mogla i sišla niz stepenice.Stolnjak je kao i
obično bio u skladu sa bojom kuhinje-blago žuta;pluća su mi se
stegla.Nestalo mi je daha.Svijetle boje nisu moj stil.Previše
svjetla.Sjela sam.
Mama:-Kako si spavala,draga?
Ja:-Uredu,kao obično.
Mama(stavljajući prepečenac na stol):-Danas ti je prvi dan.
Ja:-Mama,pa znaš da je.I molim te da me ne pokušavaš odgovoriti od premještanja škole.
Mama:-Ali draga,i dalje možeš ići u Haeistings.Zbilja nije potrebno da
prelaziš na Cross Akademiju.Naša selidba ti ne smije biti razlog da
ideš u najblizu privatnu školu u Japanu.Nije baš na vrhu svijetske
klase.A možemo ti priuštiti bolje.
Ja:-Majko,prilagodit ću se.Ionako nisam nikad bila razgovorljivo biće.Pretrpit ću taj gubitak.
Mama:-Ali,draga…
Nisam više mogla slušati njezina zanovijetanja i nagovaranja na
povratak u Hogwarts.Pokupila sam se u sobu ostavljajući svoj napola
pojedeni prepečenac na stolu.
Naime,moj otac,koji skoro nikad nije doma,dobio je novi posao u
Japanu,a majka i ja smo se preselili sa njim.Moj brat,koji je u svađi
sa roditeljima,sa zadovoljstvom je dočekao njihov odlazak.Meni je teško
pala ta odvojenost od brata jer mi roditelji ne mogu zabraniti da ga
viđam,a čak i da su mi zabrane,ne bi me spriječiti.
Napokon,moja soba.Jedino utočiste na ovom svijetu.Ta soba blage
ljubičaste boje dozvoljavala mi je da budem ja.Krevet na jednoj strani
sa ružičastim plahtama.Jedina svijetla boja koja me ne duši,kao ni
ljubičasta i plava.Radni stol prepun pisama mog brata.Roditeljima je
zabranjeno ući u nju.Jedino mjesto bez utjecaja vanjskog svijeta.
Uhvatila sam se spremati.Nisam žurila jer je tek bilo 7 sati,a vlak ide tek u 11 sati.Kolodvor nije daleko,a taxi su brzi.
Prva stvar,spremiti pisma.Nisam niti jedno bacila niti neću.Nosim ih sa
sobom.Nema šanse da ih ostavim ovim ljudima u ovoj kući.Ne vjerujem
nikome.Pogledala sam kompjuter u nadi njegove poruke.Ali ne,nema niti
jednog e-maila.Čini mi se da je vječnost prošla od našeg zadnjeg
razgovora,prije dva tjedna.On i moj brat,jedni razlozi koji me živom
drže.Ali uskoro patnja će prestati.Vidjet ću ga danas u vlaku.Idemo
skupa.
Prešla sam na odjeću.Ne,nisam darker,al volim nositi crnu u kombinaciji
sa ljubičastom,plavom i ružičastom.Sreća mojih roditelja je ta da nisam
zahtjevna što se tiče odjeće.Nosim sve što mi kupe.Dobro pa znaju moj
ukus i nikad ga ne fulaju.Mislim da je to jedan razlog zašto volim ova
bića koje zovem roditeljima.Podnose me bez ijedne pogrdne
riječi.Možda,možda im jednom zahvalim na ovome.
Gotova sam.Koferi su puni svim mojim stvarima.Već je 9 sati.Odlutala sam u mislima.Vrijeme je za polazak.
Malo po malo spustila sam kovčege niz stepenice.Majka ih je uzela te
polako odnijela u naručeni taxi.Vratila sam se u sobu po svoju torbu.U
njoj su mi najvažnije stvari:MP4,mali kopletić make-upa naravno,bratova
pisma.Uzela sam torbu u ruke i krenula.Zaustavilo me nečije
hukanje…Naravno,Nara me spriječio.Ne mogu vjerovati da sam zamalo
zaboravila na biće zaslužno za sva ona bratova pisma.Prelazilo je
kontinente.Došla sam mu do krletke.Pogledao me svojim plavim
očima,jedan od razloga zašto volim plavu.Provukla sam ruku kroz vrata
krletke i pomilovala ga po vratu.
Ja:-Ne mogu vjerovati da sam te zamalo zaboravila nakon svega što si uradio za mene ovo ljeto.Možeš li mi oprostiti?
Njegov lagani ugriz mog prsta je potvrdan odgovor.Sa smiješkom sam
izvukla ruku i uzela krletku.Krenula sam.Okrenuh se na vratima da
zadnji put pogledam ovu sobu.Sad mi se činila toliko primamljivom da je
nisam htjela napustiti.Samo sam htjela leći na krevet i zaustaviti
vrijeme.Ali ne,to ne mogu.Zatvorivši vrata požurila sam niz
stepenice.Uletih u taxi.Sreća pa se taxist nije obazirao na Naru.Brzo
je išao,baš onako kako volim.Iz predgrađa smo prelazili u malo
naseljeniji dio Tokyja.Kuće su zamijenile zgrade.Ne idemo daleko,tek
jedno sat vremena vožnje.Brzina taxija mi je pomogla.Nisam imala
vremena ni pogledati život na ulici.Presavršeno.
Zaustavili smo se.Pogled mi se odvojio od prozora i okrenuo prema
suprotnoj strani.Tu je stajala stanica u svoj svojoj slavi;velika i
staklena.Bolo je u oči.
Izašle smo te iznijele prtljagu.Znala sam točno gdje trebam ići jer mi
je on to objasnio.Majka je ostala zatečena mojim znanjem.Jedino moje
objašnjenje je bilo:-Raspitala sam se.
Stara vrata čistača već zašla u starosti.Primijetila sam putnike koji
su se čudili mojoj majci i meni.Uređene žene stoje pred ovakvim vratima
kao da su od zlata.Moj pogled je otjerao njihov.Uvjerivši se da nema
nikog uokolo uzela sam majku za ruku i uvela u sobu iza tih vrata.Čim
su se vrata zatvorila za nama,buka se stvorila.Ne volim buku.Volim mir
i tišinu.Vlak je stajao pred nama.Očekivala sam neku zvijer il barem
malo bolji vlak od onog u Engleskoj koji vodi za Haeistings,ali moja
očekivanja su propala.Vlak je bio isti,potpuno isti.Nije me bilo briga
za izgled vlaka.Prebirala sam brzim pogledom lica u gomili u nadi da ću
naići na ono koje tražim.Povukla sam majku.Čuđenje u njezinim očima
nije nestajalo,ali ja nisam marila za to.Tražila sam ga.Gurala se kroz
gomilu.Ljudi su se durili,al nisam se obazirala na to.U daljini se
pojavi specifična smeđa kratka kosa sa visokim vlasnikom.Požurila
sam.Ime je izletilo sa mojih usana:-Tame!!
Smeđokoso biće napravi okret.Zlatne oči me pogledaše i raširiše u
veliki osmjeh.Povukla sam majku za sobom.Došla sam do njega.Moje lice
potrage postalo je lice smijeha.Zastala sam i unijela mu se pogledom u
oči.Uzvratio je još većim osmijehim.
Tam:-Vidim da si me uspjela prepoznati među ovom gomilo.
Ja:-Nije bilo teško.Jedini si visok ovdje.
Tam:-Je li to kompliment ili šala?
Ja:-Dajem tebi da saznaš.
Zagonetno se nasmjesio.
Tam:-A tko je ova dama?
Tek sam tad postala svjesna majčine ruke u mojoj.
Ja:-Majko ovo je Tam Drown.Tame ovo je moja majka,Aundy.
Tam:-Drago mi je.
Mama:-Znači ti si taj Tam o kojem moja kći cijelo ljeto bruji.Zadovoljstvo mi je.
Tam:-Nije valjda rekla nešto ružno?
Mama:-Ako smatrate hvaljenja na svoje ime ružnim,daću sve od sebe da to promijenimo.
Pogledao me upitnim pogledom sa malim podrugljivim smiješkom.Okrenula sam glavu da ne vidi naglo crvenilo na mojem licu.
Oglasila se sirena vlaka.
Mama:-Mislim da je vrijeme da idem.Draga…
Stala je predam i zagrlila me.Unijela je toliko osjećaja.Morala sam joj
uzvratiti.Nisam znala da je ovako osjećajno biće.Ako ikad mognem
provest ću sa njom mnogo više vremena nego inače.
Odvojila se.
Mama:-Čuvajte se.Tame,molim te,čuvaj moju malu djevojčicu.
Tam:-Gospođo,bit će mi zadovoljstvo.
Okrenula se i nestala u gužvi.Ta žena.Nedostaje mi već.
Tam:-Hoćemo li?
Okrenula sam se prema njemu.Stajao je na ulazu u vlak,jednom ruko
držeći se za štangu dok je drugu pružio meni.Prihvatila sam je.
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
shoujo_manijak

shoujo_manijak


Broj postova : 28
Join date : 09.10.2008
Age : 35
Lokacija : Hrašče

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimesub stu 29, 2008 5:32 pm

Još još O.O
[Vrh] Go down
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimesub stu 29, 2008 7:44 pm

arigatou gozaimasu!!!
drago mi je da ti se sviđa....
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
dattebayo

dattebayo


Broj postova : 21
Join date : 30.10.2008
Age : 35
Lokacija : Kroejša XD

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimesub stu 29, 2008 7:55 pm

Dalje, molim ^^
[Vrh] Go down
Rei-chan
Administrator
Rei-chan


Broj postova : 60
Join date : 03.10.2008

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimesub stu 29, 2008 8:13 pm

slažem se, dalje...
imaš slični ukus kao i ja s bojom sobe
=DDD
[Vrh] Go down
http://xlifeiseasyx.blog.hr
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimesub stu 29, 2008 8:21 pm

polako polako....
ne želite da se umislim^^
al hvala ljudi zbilja...
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimepon pro 01, 2008 12:04 am

2.Through the stone to the stars


Ušli smo u
najzadnji kupe koji je bio prazan.Prijalo mi je.U hodniku je bila samo
buka,buka,buka.Uši mi nisu naviknute na toliku galamu koju sam tad
doživjela.Tišina,moj najbolji suradnik.Ali koliko god meni to
smetalo,Tamu je izgleda zbilja odgovaralo.Zastao je gotovo sa svakim
učenikom većim od mene(zaključila sam da su Tamovo,moje godište ili čak
stariji),zavirio u skoro svaki kupe potežući mene za sobom i
predstavljajući me.Nisam ni na koga obraćala pažnju.Nikome nisam
zapamtila ime već sam ih sve pogledala staklenim pogledom koji ih
je,čini se uvrijedio,ali Tam to nije ni zapazio.Nastavio je po
svome.Sve tako do kraja vlaka.Napokon smo sjeli.Nas dvoje.Počeo je
pričati.Zaključila sam to po micanju njegovih usana,ali o čemu je
pričao,ne znam.Nisam obraćala pažnju.Gledala sam kroz prozor.Prizor je
bio predivan.Ta brzina,koja odnosi sa sobom sve i stvara mučninu,godila
mi je.Promicanje zgrada me impresioniralo.Tek krajičkom oka uhvatila
sam otvaranje vrata kupea.Ušli su neki ljudi.Zašto je takav,nije mi
jasno,ali Tam me predstavio ostalima,a ostale meni.Nabacila sam
smiješak.Ušlo u jedno uho,kroz drugo izašlo;njihova imena,njihov
izgled,njihovo lice,sve je u djeliću sekunde odnijela sa sobom brzina
vlaka.Sjeli su s nama.Očito ih je Tam pozvao.Ne zamjeram mu.Trebalo mu
je društvo,a ne mrtvo stvorenje poput mene koje ne haje ni za što što
pređe preko njegovih usana,kome je tišina najbolji prijatelj,koje mu je
samo teret.Pogledala sam ga.Pričao je.Nisam slušala.Ostali su ga
pažljivo pratili.Počela sam mu zavidjeti.Riječi su mu glatko tekle
preko usana,očima je dočaravao svoju priči,rukama pokazivao
pokrete,osmijehom ih očaravao,a izrazom tuge obuzimao.Njihovo zanimanje
za njega je bilo čarobno.Ostajali su bez daha od čuđenja ili bi se
nasmijali na neku njegovu riječ.Na tome sam mu zavidjela,na sposobnosti
očaravanja ljudi.Sjetila sam se kako je tom svojom sposobnošću očarao
mene.

Mama:-Ali,dušo,zbilja nije potrebno.
Ja:-Majko,to je moja želja.Molim te,pusti me.
Mama:-Zašto,zašto se želiš ispisati iz Haeistingsa kada možeš tamo bez
ikakvih problema nastaviti školovanje u njemu.Već ideš 4
godine,naviknuta si na tu školu,…
Nastavila je dalje.Moja pažnja se sad posvetila mojim mislima.Zvukovi
okoline su nestali.Oglušila sam.Biće je i dalje
nastavilo.Tišina.Da,tišina u mojim mislima.Moj pravi dom.

Otac:-Draga,pozvani smo na prijem kod mojeg suradnika.Nadam se da si te volje da ideš kao moja pratilja.
Mama:-Naravno.Ali,dragi imamo li mi koristi od toga?
Otac:-To je obična zabava sa samo nekoliko pozvanika,a pozvana je cijela obitelj.Lana?
Tek kad je moje ime izustio pažnja mi se usmjerila na njega.
Ja:-Molim?
Otac:-Pozvani smo na prijem,ali idemo kao obitelj.Nadam se da ti
paše.Gospodin ima sina koji pohađa Cross akademiju i mislim da je
stariji od tebe godinu dana.Nadao sam se da bi te mogao malo upoznati
sa njom.
Ja:-Uredu.
Otac:-To je moja djevojčica.Dakle,draga,prijem je za 5 dana u njihovu domu...
Nestala sam.

Predamnom se pojavila vila koja je počivala na stijeni koju je u dubini
more godinama oblikovalo.Kako je bila noć,činilo se
sablasno,strahovito.Valovi su to još više dočaravali.Željela sam ostati
tu,otići do stijena,sjesti,slušati,i na posljetku…
Mama:-Dušo,treba li ti išta?
Ja:-Sve je uredu.
Došli smo pred ulazna vrata,velika i hrastova.Znala sam da me jedan
korak dijeli od blaženog mira u kojem se čuje jedino udarac valova do
bučne glazbe,žamora ljudskih glasova i,općenito,svemu što ne
volim.Vrata se otvoriše.Ušli smo.Valovi su nestali.Buka.Žamor.Glava mi
je pucala.Znala sam da je to to i da se sad moram jedino skoncentrirat
da se prilagodim okolini.
Otac:-Ah,Ivan.
Čovjek koji nam je dolazio u susret se nasmije.Očito je to on.Srdačno se rukovao sa mojim ocem.
Ivan:-Zahvaljujem što ste uspjeli doći,Carlel.
Otac:-Molim vas,zadovoljstvo je naše.
Ivan:-Dakle,ovo je vaša obitelj.
Otac:-Da.Ovo je moja žena Aundy i kćer Lana.
Pognuo je glavu u znaku pozdrava te nas odmjeri pogledom.Kao da traži
neku grešku na našim bićima.Uzvratila sam mu istom mjerom.Moj pogled ga
je očito iznenadio te je svoj skrenuo na mog oca.
Ivan:-Molim vas,dozvolite da vas upoznam sa svojom obitelji.
Krenuo je prema mjestu većeg žamora.Energija mi se crpila svakim
povišenim tonom drugog,pogled slabio od svijetla,hod usporavao od sline
vibracije koju su proizvodili oni koji su napunili sobu,gubila sam
se.Stali smo.
Ivan:-Ovo vam je moja žena Nimrodel i sin Tam.
Patnički sam podigla pogled.Već mi se dovoljno mračilo pred očima.
Šok.
Prva stvar koju sam vidjela bile su zlaćane oči koje su mi iznenada
vratili energiju.Počela sam disati.Život mi se vraćao.Nastavila sam
gledati u njih.Gubila se u njihovim dubinama hvatajući se za svaki
njihov novi odsjaj.Nisam htjela prestati.Nisam imala snage.Previše sam
se vezala za njih.
Otac:-Lana,da li je sve uredu?
Tek tad sam pogledala ostatak lica.Trebala sam znati da odsjaj očiju ne
nestaje u njima već da se poteže cijelim licem tog bića.Progovorilo je.
Tam:-Nadam se da te nisam nečim povrijedio,ali ako jesam primi moju iskrenu ispriku.
Lana:-Nisi me ničim povrijedio,ali i da jesi isprika nije potrebna jer bi ti bilo oprošteno.
Tam:-Ničime nisam zaslužio takvu pohvalu,ali zahvaljujem.
Nabacila sam prvi smiješak te večeri i on ga je uspjeo izmamiti.Otac je
ostao zatečen našim razgovorom i mojom sposobnošću govora u društvu.
Tam:-Vidim da ti ne paše ova gužva,pa bih te izveo do stijena.
Samo jedan pogled u te oči me je očarao.
Ja:-Naravno.
Odmah sam znala da smo na neki način povezani.Znala sam da mi je prijatelj.Otvorio je vrata i ušli smo u noć.Valovi.

Tam:-Lana,hoćemo li?
Misli su nestale.Ponovno sam se našla u dubini tih očiju.Uspjela sam se
izvući iz njih.Kupe je bio prazan.Ponovno smo samo nas dvoje.
Tam:-Stigli smo.Hah,ludice,nisi se ni presvukla.Nema veze.Hajde,već su skoro svi otišli.
Ustala sam se bez riječi još donekle zatočena u svojim mislima.
Tam:-Izvoli.Da ne zaboraviš.
Dobacio mi je torbu.
Ja:-Hvala.Mislim da bih teško preživjela njezin gubitak.
Tam:-Ubuduće pazi jer neću uvijek biti tu.
Ja:-A znam da ću je kad-tad zaboraviti.Plavuša u duši.
Nasmijao se.Krenuli smo.
Tam:-Hajde,požuri.I nemoj pasti iz vlaka.
Izgovoreno kada sam već tresnula.Tur mi je pucao od boli.Glasan smijeh je to popratio.
Tam:-A,čovječe,ako postoji netko smotaniji od tebe volio bih ga upoznati.
Ja:-Kad ga upoznaš,prenesi mu moje pozdrave.A sad mi pomozi da se ustanem.
Tek kad me je podigao osjetila sam nešto mokro pod jaknom.Jasno.Pala
sam na snijeg.Nisam ga ni primijetila tijekom putovanja.Ni pahuljice
koje su udarale od prozor dok smo putovali.Ni bijelu okolinu,ni tamne
oblake.Ništa.Gledala sam,ali nisam vidjela.Oči su varka.
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
shoujo_manijak

shoujo_manijak


Broj postova : 28
Join date : 09.10.2008
Age : 35
Lokacija : Hrašče

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimepon pro 01, 2008 2:47 pm

UUUUUUUUUU da bar ja tak ne mogu primjetit vremenske nepogode (ko ovu tuču što upravo pada).
Tvoj stil pisanja me podsjeća na nečiji, al ne mogu se sjetit na čiji...
[Vrh] Go down
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimeuto pro 02, 2008 12:03 pm

shoujo_manijak je napisao/la:
UUUUUUUUUU da bar ja tak ne mogu primjetit vremenske nepogode (ko ovu tuču što upravo pada).
Tvoj stil pisanja me podsjeća na nečiji, al ne mogu se sjetit na čiji...

možda na moj Razz
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
shoujo_manijak

shoujo_manijak


Broj postova : 28
Join date : 09.10.2008
Age : 35
Lokacija : Hrašče

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimeuto pro 02, 2008 12:27 pm

Možda... lol!
[Vrh] Go down
Rei-chan
Administrator
Rei-chan


Broj postova : 60
Join date : 03.10.2008

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimeuto pro 02, 2008 3:53 pm

predobro o.o
dalje!
A Tam je legenda XD podjseća me na nekoga...
=DD
[Vrh] Go down
http://xlifeiseasyx.blog.hr
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimepon pro 08, 2008 11:41 am

2.My new world


Svaki novi korak kao da je budio
moje misli.Hladni snijeg pod nogama ulazio mi je u plitke cipele,hladna
jakna me korila što se nisam presvukla,a oštri vjetar je donosio miris
mora iz daljine.Zastala sam da ga prihvatim,da ga se nadišem…
Tam:-Lana,jel te stalno moram vući za ruku da bi se pokrenula?!Već
ionako kasnimo,a ti si mokra.Još mi samo treba da se razboliš prvi
tjedan.
Snažna,topla ruka uhvati me za dlan i naglo povuče.Tam,naravno.Njegova
topla ruka mi je jedino davala znakove života u meni.Na njegov dodir
krv mi je ponovno protekla venama,srce je postalo svjesno svoje snage,a
udovi svoje zadaće.Poslušali su ga i napravili pokret,pokret koji se
polako pretvarao u trčanje.Trčali smo za ostalima koji su uvelike bili
ispred nas.Žurili smo.Snijeg je i dalje padao i pronalazio svoj put do
mog tijela.Osjećala sam hladnoću,ali nisam se obazirala na nju.Svaka
stanica mog tijela bila je fokusirana na jedinu toplu točku koja mi
dodiruje tijelo.Da,toplina te ruke je čudotvorna.
Hodali smo,ostajali sami iza drugih,gubili se u bjelini dana.Požurivao
me je,a ja sam ga pokušavala slušati.Miris mora je sve više jačao u
zraku.Nešto se probijalo do mene,neki zvuk,poznati zvuk,zvuk za kojem
težim.Da.Valovi.I stijene.
Uskoro u svoj ovoj bjelini koja para oči pokaže se obris neke
građevine.Rasla je svakim našim korakom.Htjela sam joj se približiti
jer sam znala da su stijene i valovi u blizini nje,jer sam htjela
slušati taj zvuk,htjela sam nestati u njemu.
Tam:-Dakle,Lana,dobrodošla na Cross Akademiju.
Nabacio je smiješak kada je vidio kakva sam,mokra i promrzla.
Građevina se napokon pojavila pred nama.Velika,prelijepo uređena sa
prozorima iz nekog prošlog stoljeća te snježnobijelim vrtom koji
postaje prelijep u proljeće.Krov je bio tamne plave boje koja je
odskakala od okoline kao i okviri prozora.Gledala sam i ostajala
zatečena.Ta građevina je davala do znanja koliko je poštovana i stara
te je tako i odisala.
Tam:-I kako ti se čini?
Ja:-…
Tam:-Hajde,ulazi.
Željezna vrata se otvoriše. Predamnom se pojavi dug,uzak i visok hodnik
obasjan bakljama koje su visjele na zidovima.Davale su sablazan osjećaj
jer pred nama je bila tama,sve dok netko ne bi prošao pored iduće
baklje.Da se nisu čuli koraci učenika ovo bi mjesto bilo idealno.Taj
mir i tišina.Spoznaja da te okružuje samo tama,da si slijep na ostatak
svijeta,na patnju koju on donosi sa sobom.Bila bih svjesna samo svog
bića i svojih misli.Ništa im ne bi smetalo.Moje tijelo bi bilo mirno
kao da više ne postoji.
Oči bi bile imune na svaki tračak svijetla,uši na svaki ton.Miris više
ne bih ni osjećala,izgubila bih osjećaj za okus.Sve bih prepustila
umu,cijelo svoje biće.Za neke izgubljena,za sebe nađena,slobodna.
Došli smo do kraja hodnika.Pred nas iskrsnuše visoka vrata koja su
nestajala u tami visina.Otvoriše se.Očekivala sam nešto kao
Haeistings,al dobila sam potpuno suprotno.Umjesto 4 stola pojavila su
se samo 3.Logikom sam pretpostavila da je po jedan stol za svaku godinu
provedenu na akademiji.Dvorana također osvijetljena bakljama,samo što
je otkrivala svoju suvremenost naspram Hogwartsu.
Učenika nije bilo onoliko koliko bi sam očekivala.Zapravo bilo ih je
toliko malo da sam pomislila da ovo nije akademija.Al prvi pogled
vara.Moj drugi pogled je zaključio da se niti jedan učenik iz
Haeistingsa ne može sa njima mjeriti.Njihova aura je pokazivala
dostojanstvo i ljepotu njihovih bića.Pogled im je parao po
nama,novopridošlicama.
Ostala sam stajati uz vrata.Nisam znala za koji stol da sjednem jer
nisam ni znala koja sam točno godina.Nisam ni Tama pitala koja je on
godina.Jednostavno,zaboravila sam i ostala sama.Vidjela sam da me neki
pogledavaju,vjerojatno smiješeći se mojoj mokroj odjeći.Ne zamjeram
im.Sama sebe smatram podrugljivom u ovome.Naspram njima ja sam samo
prosjak na vratima.
Približi mi se neki dečko.Zaključila sam po njegovu hodu jer sam
spustila pogled od srama.Težak i previše glasan.Nije Tamov.U njega jest
glasan ali sigurno nije težak kao ovaj.Približavao se.Nisam digla
pogled.Previše me zaokupilo jedno mjesto na podu.
-Mogu li ti pomoći?
Bila sam prisiljena podići pogled.Od hlača crne boje do sakoa pa sve do
njegovog lica.Kosa srebrne boje,koja se presijavala na svijetlu
baklji.Imala sam osjećaj da se vijori na vjetru koji pokreće
vatra.Intenzivna boja plavih očiju prodorno je gledala u mene.Ostala
sam zbunjena.
-Primijetio sam da si nova,pa me Raven natjerala da ti pomognem.
Mahnuo je glavu prema prvom stolu s lijeve strane.Djevojka ružičaste
kose mi je uzvratila osmijehom.Sjaj njezinih zubi kao da je
osvjetljavao dvoranu.Nisam se usudila pokazati svoje zube koji su
nedostojni tog osmijeha.
-Inače,dobrodošla na Cross Akademiju.Znaš li koja si godina?
Jedini moj pokret bijaše jedan kratak zamah glavom u znak negiranja.Počešao se iza uha.
-Uff,to će biti mali problem.Sad ćemo mi to riješiti.Pričekaj malo.
Otišao je kroz vrata.Primijetila sam da sada više učenika gleda u mene
pa sam se pokušala bezuspješno skriti iza jednog stuba okrenuvši im
leđa.
Nisam dugo čekala.Vratio se sa još nekim gospodinom.Njegov izgled mi je
prikazivao osobu koja je u duši još dijete.Nasmijao se čim me je
ugledao.
-Znači,ti si naša nova učenica.Lana Maundrell ako se sjećanje nije
izdalo.Ja sam tvoj novi ravnatelj Marco Cross.Zbilja mi je zadovoljstvo
primiti te u Cross Akademiju.
Srdačno mi je stiskao ruku.Moja ruka u njegovoj je jednostavno
olabavila.Pokazivala sam neku vrstu zbunjenosti.Zamišljeno me je
pogledao.
-Hmm,šutljiva je.Da joj nisi uradio nešto,Akatsuki?
-Vjerujte mi,nije bila ništa više razgovorljivija sa mnom.
-Hmm,morat ćemo to riješiti.Ali,dušo sada ću te morati predstaviti ostatku akademije zato ću te moliti da se ne ljutiš na mene.
Ja:-U-uredu.
-Odlično,ipak zna govoriti.Dođi.A ti Akatsuki možeš slobodno za stol.
-Uredu,ravnatelju.Bilo mi je zadovoljstvo,Lana.
Ja:-Također.
On je odlazio,a mene je ravnatelj vodio kroz sredinu dvorane do druge
strane na kojoj je bila mala uzvisina.Natjerao me je da se popnem te se
okrenuo prema ostalim učenicima.Iz ove perspektive bilo ih je puno
više.Prozborio je.
-Dragi moji studenti,želim vam predstaviti novu pridošlicu na našu
dragu akademiju.Molim vas da jednim pljeskom pozdravite Lanu Maundrell.
Pljesak se prelomio dvoranom dok smo nas dvoje stajali na toj
uzvisini;ja sva mokra i ponižena zbog mog izgleda pred njima,a on
zadovoljan svojim kratkim govorom i pljeskom ostalih učenika,a to je
pokazivao stišćući mi rame.Podigavši ruku pljesak se umiri.
-Dakle,ona polazi 1. godinu,na ovoj razini akademije tako da mi je
želja da je dobro primite među sobom,pogotovo vi s prve
godine.Tako,mislim da je to dovoljno.Molim da se donese večera.
Kao da su izašli iz zidova,sluge donesoše večeru.Za tren oka,stolovi su
bili krcati hranom,ali nitko nije žurio.Kao da su već siti.
Ravnatelj:-Hajde,Lana,idemo te izvući iz te mokre odjeće.
Držeći me i dalje za rame odvuče me kroz jedna od mnogih vrata dvorane
skrivenih iza stupova te me uvede u neku prostoriju.Jednom od služavki
reče da donese odjeću za mene.Služavka me samo pređe pogledom i
ode.Ubrzo se vratila ne samo s odjećom već i sa češljem i fenom.
Služavka:-Molim Vas,ravnatelju da izađete na tren.
Marco:-A,naravno.Lana,čekam te pred vratima.
Izađe.
Služavka:-Ne brini se ti ništa,dušo.Brzo ćemo te srediti.
Prvo mi je skinula gornji sloj odjeće tako da sam ostala samo u
trenerki i kratkoj majici.Nevjerojatno brzo mi je sredila kosu.Imala
sam osjećaj da je mekša nego prije.
Služavka:-Izvoli(pružala mi je odjeću).Izaći ću pa samo pokucaj na ova vrata(pokaže na njih) kada se presvučeš.Uredu?
Ja:-Uredu.
Nasmiješi se i izađe.Ostala sam sama.Presvukla sam se na brzinu.Odjeća
je za razliku od one u kojoj sam se pojavila bila suha i topla.Gornji
dio bijaše crni sako dugih rukava,a donji crni minica te crne
dokoljenice koje su sezale iznad koljena pa skoro sve do kraja
minice.Iako se činilo laganim,odjeća me je grijala.Pokucala sam na
zakazana vrata.Ona ponovno uđe.
Služavka:-Paše li?
Ja:-Naravno.Kako se pogodili broj?
Služavka(nasmiješi se):-Imam iskustva sa time.Izvoli čizme
Spustila je kutiju pred mene.Otvorila sam je i izvukla smeđe čizme koje
su mi sezale do malo ispod koljena.Kao skrojene za moju nogu.Dala mi je
češalj.Prošla sam njime kroz kosu te joj ga vratila.Stala je i
pogledala me.
Služavka:-Odlično!!Tako je već bolje.Sam možeš ići.
Ja:-Puno vam hvala,zbilja.
Služavka:-Ništa,dušo.
Pogladi me po obrazu i uputi prema vratima.Uzdahnula sam i
izašla.Ravnatelj je stajao uz njih.Njegov zbunjeni pogled mu je odavao
da me nije prepoznao.Kad je shvatio tko sam osmijeh mu se razvukao
licem.
Ravnatelj:-E ovako je već bolje.Sad se ne moraš skrivati.Hajde,idemo večerati.Ostalo je još dosta hrane.
Uhvati me za rame i odvuče do prvog stola s lijeve strane.Sjela sam na
kraj.Primijetila sam da me mnogu gledaju.Nisam se usudila podići glavu
pa sam nastavila zuriti u tanjur postavljen ispred mene.Glad me nije
hvatao tako da hranu nisam dirala a i bila sam previše zaokupljena
pokušajem da zanemarim sve poglede koji su me gledali.Imala sam osjećaj
da me probadaju.
Tam:-LANA!!!!GDJE SI SE TI IZGUBILA?!?!
Taj glas proparao je djelomičnu tišinu dvorane.Vidjela sam ga kako
ulazi u dvoranu sav mokar i sa snijegom u kosi.Dovukao se do mene
teškom koracima od kojih se tresao pod dvorane.
Tam:-Dobro gdje si bila?!Već sam se počeo brinuti da te mećava
zamela.Šta bih ti onda roditeljima rekao.Već sam ti majci obećao da ću
paziti na tebe.Kad te nisam vidio među prvim razredima izletio sam da
te tažim.
Ja:-Pa,čovječe,išla sam se presvući.Zar si zbilja očekivao da ču provesti večer u mokroj odjeći.Misli.
Tam(češući se iza uha):-A da.
Lana:-Tako.Jesmo se sad sporazumjeli?
Tam:-Aha.Sve ok.
Izgledao je kao da mu je pao kamen sa srca.Nasmijao se onim smijehom koji i meni izmami osmijeh na usne.Ali nije dugi trajalo.
Tam:-Zašto ti je tanjur prazan?
Ja:-Nisam gladna.
Tam:-Šta nisi gladna?!Uzimaj.
Počeo mi je sam stavljati hrane na tanjur.Tek kad je bio pun zastao je.
Tam:-Tako.Izvoli sad pojesti sve to.
Ja:-Neću ni pola uspjeti.
Tam:-Koliko možeš,al kad se vratim da barem vidim da si dirnula nešto.
Ja:-Uredu,a sad briši.
Tam:-Uredu,uredu.Idem.
Onako mokar sjeo je za srednju stol i uzeo jesti.Nisam znala da jedna
osoba može onoliko pojesti.Zagledala sam se u svoj tanjur.Pojela sam
komadić od svega.Nisam imala volje za dalje.Što se večera više
oduživala to mi je postalo mučnije,teže podnositi okolinu.Svi ti
glasovi,to mumljanje i potajno šaputanje,da to je škodilo mojim
osjetilima.Jedina spoznaja koja mi je pomogla bijaše ta da je ovdje
tiše nego u Haeistongsu.Znala sam da ću ovo mjesto brzo zavoljeti.
Ravnatelj:-Dakle,sad kada smo se svi najeli mislim da je vrijeme da
pođete u svoje spavaonice.Prvi razred će povesti jedan od prefekata,dok
će drugi uputiti ostale razrede u njihove spavaonice.Ugodnu
noć.Naspavajte se kako biste bili svježi za sutrašnji dan.
Nabaci smiješak i polako ode prema jednim vratima i nestane iza
njih.Svi se ustadoše od stolova i krenuše prema vratima.Još sam
sjedila.Spoznaja da ću ostati sama u velikoj dvorani mi je godila.Sva
ta širina bi se ispunila mojim mislima i ništa ih ne bi omelo.
Tam:-Lana,hoćemo li?
Stajao je do mene i dalje mokar.Zašto se nije presvukao?
Ja:-Ha?
Tam:-Pa vodim tvoju godinu u spavaonicu.Misliš li sa njima?
Ja:-Ti si prefekt?
Tam:-Ne,ti si.Vidiš mi ovo oko ruke?To je znak prefekta.Hajde,ustaj se il će ostali zalutati.
Nisam imala drugog izbora.Htjela sam ostati ovdje sama,ali kasnije ne
bih uspjela naći spavaonicu.Pošla sam za njim.Prolazili smo kroz onaj
hodnik.Doživljaj se vraćao.Ali kad je skrenuo kroz jedna vrata koja su
bila skrivena iza supova sve je nestalo.Stigli smo ostale.Tam je otišao
na vrh kolone,dok sam ja ostala u pozadini.Iza vrata pojavilo se kružno
kameno stepenište.Udaranje naših čizama odbijalo se od stepenište i od
zidove.Vani se smračilo.Uspjela sam razaznati pahuljice snijega koji je
još padao.Nevjerojatno,rujan a već sniježi.Kako hladan može biti svijet
ovako rano.
Kolona je stala.Stigli smo.Tam ih je otvorio i uputio nas unutra.
Tam:-Dakle ovo je vaš dnevni boravak.Ovdje provodite dane,pišete zadaće i sve šta je potrebno.
Začudila sam se udobnošću dnevnog boravka.Vatra u kaminu,baklje uz
zidove,sag i sofe koje su odisale udobnošću.Crvena i smeđa boja su
prevladavale.
Tam:-Ove stepenice vas vode do vaših spavaonica.Desno su muške,a lijevo ženske.
Poveo nas je.Dečki su zastali kod svoje i Tam je ušao sa njima,dok smo
mi djevojke čekale.Ubrzo se vratio.Poveo nas je uz još jedno kratko
stubište do naših vrata.Otvoriše se.
Mala,udobna spavaonica se pojavi pred nama.Sve su odmah počele
zauzimati krevete,bacale se na njega u znak da njima pripada.I dalje
sam stajala kod vrata,previše zbunjena brzinom kojom su zauzele
krevete.Pogledom sam tražila jedan slobodan,ali nigdje.Imala sam
osjećaj da su zaboravili na novu učenicu.
Tam:-Sve uredu?
Ja:-Nema više niti jedan slobodan krevet.
Tam:-Naravno da ima.Uspjeo sam ti sačuvati jedan.Dođi.
Uzeo me za ruku i dovukao kroz spavaonicu do nekih vrata.Otvori ih.Iza
njih se ukazao mali sobičak sa jednim krevetom,radnim stolom,ormarom i
foteljicom pokraj prozora.
Tam:-Svaka spavaonica ima ovakav jedan sobičak u slučaju da dođe neki
novi učenik tijekom godine.Ali sam zatražio ovo za tebe jer znam koliko
voliš biti sama.
Ja:-Ja…
Pogledala sam ga.Blistao je.Smiješak mu je bio na usnama.Oči su se
caklile i same se smiješile.Zagrlila sam ga što sam snažnije mogla.Ruke
su me počele boljeti od stiska.Imala sam osjećaj da je ostao bez
daha,ali mi je uzvratio.Njegovi rukavi mokri od snijega hladili su mi
kožu.S još napola mokre kose kapi su mi padale na lice mješajući se sa
suzama.Voda s njegove odjeće pordla je do mog tijela.Bilo mi je hladno
ali nisam ga htjela pustiti.Nisam ga htjela izgubiti.Bio mi je sve.
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
Kyoko_Mogami<3

Kyoko_Mogami<3


Broj postova : 10
Join date : 08.03.2009
Age : 31

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimened oľu 08, 2009 6:54 pm

awwww..
kako medeno..
stvarno si nadarena..
ful mi se svida kako se vidi u govoru i razmisljanju njen status..
savrseno<3
[Vrh] Go down
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimečet oľu 12, 2009 1:47 pm

Someone new
Jutro.Bijela svjetlost padala je sa
prozora i smetala mi pogledu.Nisam voljela jutro.Više volim tamu gdje
ničeg nisam svjesna,gdje moj um može djelovati.Naravno,kao i u svakog
živog bića i moja je koža tražila tračak te bijele svjetlosti.Nisam je
htjela ugroziti.Ipak ona skriva sve moje misli u sebi.Trebam se
žrtvovati za nju.
Žamor mojih cimerica iz spavaonice se pojačavao.Nisam se
obazirala.Vjerovatno su razgovarali o najnovijoj modi ili svemu onome
što zanima djevojke ove dobi.Ostala sam u svojoj sobi spremajući se za
nastavu.Uvukla sam se u uniformu.Zaljubila sam se u nju već sinoć.Crna
boja me štiti od pogleda,daje mi sigurnost.Pogledala sam kroz
prozor.Olujni valovi su i dalje udarali od stijenje iako nije bilo
nazanke nikakvoj oluji.Razbijali su hridi odbijavši se visoko u
zrak.Bjelina snijega je tome davala sablazan osjećaj.Ta razorna snaga
vala svakog bi otjerala,svakog bi prepala.Ali u meni je izazivala
strahopoštovanje.Gledati nešto tako snaćno,tako razorno za mene je bila
privilegija.Još kad bih imala priliku stopiti se sa tim,moj život bi
bio potpun.
Žamor mojih cimerica se pojačao.Netko je pokucao na moja vrata.
Ja:-Naprijed.
Pojavila se Tamova glava iza koje su me neke djevojke pogledom ubijale.
Tam:-Dakle,spremna za prvi dan?!
Ja:-Pripreme su još u tijeku.A šta ti radiš ovdje?Nisi valjda došao vidjeti kako se spremam?!
Tam:-A slušaj,mala si ti još da samostalno lutaš po akademiji.Netko te mora usmjeriti.
Ja:-I ti sebe smatraš osobom za taj posao?
Tam:-Pa znam skoro cijelu akademiju.
Ja:-Gle,snaći ću se,ok?Uostalom,pola sam stvari sama preživjela.Ne
treba mi pomoć oko snalaženja na akademiji.Sama ću sve uraditi.
Prišao mi je bliže,čak preblizu,bliže nego ikad.
Tam:-Znaš,ne bi trebala imati takvo mišljenje o životu jer nitko ne završi sam.Uvjeriti ćeš se.
Unijeo mi se u lice.Njegov pogled je ušao duboko,preduboko u moje
oči.Nisam se crvenila,ostala sam previše zbunjena.Tek sam sad shvatila
koliko je njegov pogled prodoran.Nisam mogla skinuti pogled sa njegovih
zlaćanih očiju.Bile su previše zamamne.
Odmakao se.
Tam:-Uredu,ako tako želiš.Al znam da ćeš me kasnije tražiti da ti pokažem.
Ja:-Načekat ćeš se.Snaći su se ja i bez tebe.
Tam(odlazeći):-Vidjet ćemo.
Zatvori vrata i ostavi me samu sa svojim mislima.
Zbunjena sam.Ne shvaćam šta je ono bilo.Nikad mi nije ono uradio
uradio.Previše se približio.Znala sam šta to znači.Da,brinuo se za
svoju mladju "sestru".Nikad me nije ostavio na cjedilu,nikad...za sada.
Ja:-Šta?!
U sobu mi je upala djevojka ružičaste kose.
-Zašto ja?!?!?
Trosnula je na pod.Očito je na silu ugurana.Druge djevojke su je samo hladnokrvno pogledale.
-Jer mi tako kažemo.
Zalupiše vratima i ostave nas same.Stajale smo skamenjene,zapravo ona je sjedila a ja sam stajala.
Ja:-Ovaj...kako ti mogu pomoći?
Ona:-Ma ugurale su me da se raspitam odakle znaš Tama.Neke od njih su u
njega pa kad su ga vidjele sa tobom mora da ih je spopala ljubomora.I
neka je.Prenaporne su.
Ustala se brišući uniformu od prašine koje nije bilo.Tek je tad shvatila situaciju.
Ona:-Aaa znam tebe.Ti si ona nova što je jučer došla sva pomočena na večeru i kojoj su se većina smijala zbog toga.
Ja(crvenjevši se):-Da,pretpostavljam da sam ta.
Ona:-Drago mi je,ja sam Raven Evangeline Eillis Willow.
Prva pomisao na njezino ime bila mi je:-Čovječe koliko je.
Ona:-Da,da znam,predugačko ime.Roditelji su mi malo udareni(na dobar
način naravno) tako da su mi dali to ime.Trebalo mi je 3 godine da ga
upamtim.To naravno ne znači da sam glupa kad ne mogu svoje vlastito ime
zapamtiti već mislim,ono,dijete sam pobogu,pa ne mogu upamtiti svaku
sitnicu koju mi kažu.
Sve je to izgovorila u jednom dahu i mene ostavila bez teksta.
Ona:-Uglavnom možes me zvati Rav,kratko,jasno i ,što je još važnije,lako zapamtljivo.
Ja:-Ja...mislim da je to ime koje neću tako brzo zaboraviti.
Rav:-I bolje ti je jer zbilja ne želim smišljati druge nadimke.Ah,da.Tvoje ime je nešto...
Ja:-Lana.Lana Maundrell.
Rav:-Drago mi je napokon upoznati curu o kojoj se Akatsuki sinoć raspričao.
Ja:-Molim?!
Rav:-Pa nije da je sad baš pretjerivao ali...uglavnom rekao je da si
prestidljva,pretiha,previše povučena u sebe al da si slatka.Još je
nadodao da bi mene šutirao da si malo drugačija.
Ja:-....
Rav:-Ma ne brini se.Prije ću ja njega nego on mene ako saznam da se sa nekom smuca.
Ovo je sigurno bilo najduže pripovijedanje koje sam ikad
čula.Jednostavno me je ostavila bez teksta.Nikad nisam vidjela osobu sa
toliko energije,sa tolikim žarom može sve izgovoriti a da se nimalo ne
umori.Um mi se još nije snašao jer nikad nisam doživjela toliko
naviranje informacija.Još je pritom bila opuštena.Nije izgledala kao
obična djevojka.Bila je previše lijepa.Crte lica i njezin stas bili su
potpuno drugačiji od svih koje sam vidjela;jednostavni a opet
složeni.Ostala sam zbunjena.
Rav:-Uff,mislim da je vrijeme da pođemo na doručak.Nemam namjere da
idem na predavanja gladna,a vjeruj mi nemaš ni ti.Pokušala sam i bilo
je katastrofa.
Uhvatila me za rukav.Torbu sam uzela u zadnjem trenutku.
Jurile smo stepenicama kojima smo jučer uvedene u spavaonicu te izašle
u hodnik.Sad je svjetlo osvjetljivalo svaki kutak.Nisam mogla vjerovati
da svjetlost može nešto onako prelijepo tamno preobraziti u svijelu
prostoriju.Nestala je sinoćna čar.Sve je svjetlo oduzelo.Bilo mi je
drago što smo trčale tako da se nisam mogla još više razočarati.
Uletile smo u dvoranu kao posljednje pridošlice.Rav se naravno snašla i
sa pouzdanjem odmarširala prema našem stolu dok sam ja ostala
stajati.Kao da nije bila dovoljna promjena hodnika,sad su svi buljili u
mene.Osjećala sam na sebi pogled skoro svakog živog bića.Osjećala sam
se nagom,izloženom njihovim pogledima.Rav je to primjetila te se
vratila po mene i uzela me za rukav.
Rav:-Hajde,nestat će hrane.
Ja:-Da,naravno.
Napokon smo sjele.Preletjela sam pogeldom preko stola.One djevojke iz
sobe i dalje su me ciljale pogledom.Brzo sam pogledala prema praznom
tanjuru koji je ležao ispred mene.
Rav:-Nemoj to raditi.
Ja:-Ha??Koje??
Rav:-Nemoj im dopuštati to zadovoljstvo da upravljaju tobom.Previše su
se umislile kao i sve cure koje dodju na prvu godinu ovdje.Nije ovo
ništa neobično.Upoznat cu te sa tri jedine normalne na ovoj
godini.Jednu si već upoznala (pokaže na sebe),a ostale dvije ćeš
tijekom dana,nadam se.
Ja:-Ah,hvala.
Rav:-Niš.Uvjek sam ti na raspolaganju.A sad uzmi i jedi.
Ubacila sam si 3 prepečenca na tanjur te počela jesti.Imala sam osjećaj
gune u ustima iako je preprečenac bio svjež,još topao.Morala sam je
pitati.Nikad mi se ovo nije dogodilo,barem ne ovako brzo.Bilo je
prečudno,previše nestvatno.
Ja:-Raven...
Rav:-Molim te zovi me Rav.Idemo ispočetka.
Ja:-Ok.Rav...
Rav:-Da?
Ja:-Ovaj....zašto si takva prema meni?
Zbunjeno me pogeldala usta punih preprečenca.Nije žvakala.
Ja:-Mislim,nitko me nije tako brzo prihvatio.Nikad nisam nikog tako brzo upoznala.Zašto?
Skrenula je pogled kao da je uhvaćena u klopku,njezine oči su odavale
tu zbunjenost,ali nestala je u trenu te ju je zamjenio njezin
smješak.Pogledala me je.
Rav:-Pa učinila si mi se ok osobom iako si malo previše povučena.To smo
sinoć zaključili.A i kako je Akatsuki sinoć pričao o tebi pomislila sam
da bi bilo uredu da te upoznam.Samo nisam baš očekivala onakvu
situaciju koja nas je zatekla jutros.Al dobro,bolje prije nego
kasnije.Takodjer...
Tu je zastala.Pogled joj je otišao negdje iza mene.Kao da se
premišljala.Vratio se onaj pogled od maloprije,samo što se sad duže
zadržao.Uskoro su njezine oči,njezine savršene plave oči gledale u moje.
Rav:-Vjerujem da ćemo se dobro slagati.Mislim,Akatsuki nikad ne greši u
izboru osoba.Ja sam vrhunac njegove sposobnosti.Nadam se da ću imati
povjerenja u tebe.
Nisam mogla vjerovati da netko ima takvo mišljenje o meni.Uvjek sam
bila ispod svih,nikad pimjećenja,nikad žapažena,i što je
najvažnije,nikad nisam htjela biti.
Rav:-Hajde,jedi.Dug je put pred nama.
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
Lizzie

Lizzie


Broj postova : 18
Join date : 15.03.2009
Lokacija : Zagreb.

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimened oľu 15, 2009 2:49 am

Mogla sam si misliti da ćeš staviti tu priču. A da napišeš nešto novo za mene *blinka okicama*?

Hmm moram reći da me ova ( Hajde,nestat će hrane. ) rečenica savršeno karalterizira ( sam da još negdje piše da sam pred sebe stavila tanjur palačinki punjenih nutellom xD ). I ona energičnost. Ali plave oči i roza kosa ne -.-'', kao što znaš =P

Savršeno, kao i uvijek ^^
[Vrh] Go down
Yuri Tatsuya

Yuri Tatsuya


Broj postova : 82
Join date : 26.11.2008
Age : 30
Lokacija : Japan

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimepon oľu 16, 2009 11:17 am

Mogla sam si misliti da ćeš staviti tu priču.
ova mi je jedina dobra-.-

( sam da još negdje piše da sam pred sebe stavila tanjur palačinki punjenih nutellom xD ).
i još mršava *lup po glavi*

Ali plave oči i roza kosa ne -.-''
zaboravila sam preurediti na plavu kosu xD
[Vrh] Go down
http://yupmylifeisshit.blog.hr/
Lizzie

Lizzie


Broj postova : 18
Join date : 15.03.2009
Lokacija : Zagreb.

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimepon oľu 16, 2009 8:24 pm

- ova mi je jedina dobra-.-
Nije istina -.-

- i još mršava *lup po glavi*
Mislim da imam onaj gen mršavosti, jer s obzirom na sve šta ja jedem ( i koje količine jedem ) ne bih mogla biti tako mršava. Mh da ne napominjem da već godinu i nešto nisam dobila ni kilu =P
[Vrh] Go down
Sarahina

Sarahina


Broj postova : 12
Join date : 07.01.2009
Age : 26

My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitimeuto tra 14, 2009 6:50 pm

jbt...
Ovo sam obozavala. Pishi Very Happy
[Vrh] Go down
Sponsored content





My immortal Empty
PostajNaslov: Re: My immortal   My immortal Icon_minitime

[Vrh] Go down
 
My immortal
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Anime Forum :: Za članove :: Dnevnici-
Forum(o)Bir: